Finanzkrise

Vladajući političari iz SAD-a, Europe i Azije bespomoćno promatraju kako anonimna financijska tržišta dirigiraju tijekom milijardskih novčanih iznosa na globalnim burzama i tako diktiraju buduću fiskalnu i gospodarsku politiku. Već odavno predsjednici Barack Obama (SAD) i Nicolas Sarkozy (Francuska), te savezna kancelarka Angela Merkel (Njemačka) nisu više akteri koji agiraju - oni samo reaguraju na novi razvoj. I to priopćenjima o tome kako su npr. doneseni predivni zaključci na nedavnom susretu na vrhu Europske unije prije tjedna. Tako Merkel i Sarkozy pokušavaju "savladati" krizu. To neće pomoći.

Financijska tržišta, ulagači i manageri fondova kao da su inficirani virusom apokaliptičnog raspoloženja. Gospodarski i financijsko-politički okvori u proteklih 14 dana se nisu promijenili, no svejedno se na burzama prodaje sve što se može prodati. Rejtinška agencija Standard and Poor's snižavanjem boniteta SAD-u "okrunila" je to iracionalno ponašanje. Svima je dokazano ono što finacijska tržišta znaju odavno. Praktično je i (navodno) najmoćniji čovjek na Zemlji, američki predsjednik Obama, razvlašćen u tren oka - čim se "zakači" s Wall Streetom.

Za SAD će sada novi krediti biti skuplji. Moguć je i povratak recesije. To bi imalo globalne posljedice. Probližava nam se novi val financijske i gospodarske krize, koja je počela 2008. godine.

Tko je zakazao?

U slučaju novog konjukturnog pada na raspolaganju ne bi bilo državnog novca kojim bi se "oživjelo" gospodarski rast. Najbitnije države euro-zone više si ne mogu priuštiti nove dugove. Moć financijskih tržišta je toliko velika da je počela utjerivati strah u kosti. Ukoliko se spekulanti okrenu protiv Italije i oduzmu povjerenje talijanskoj državi (u prijevodu to znači da državne obveznice te zemlje postanu preskupe), to bi značilo da ni euro-zona neće biti u stanju riješiti krizu. Ne bi se moglo preuzeti talijanske dugove. Čak ni Njemačka, kao usamljena konjunkturna lokomotiva u Europi, ne bi mogla pomoći. Europska unija će u pokušaju smirivanja tržišta morati donijeti puno snažnije mjere od dosadašnjih. Tim bi se mjerama trebalo impresionirati tržišta koja, kako vidimo, očito odlučuju u kojem se smjeru cijela stvar razvija.

Došlo je vrijeme da se od "kišobrana za spas eura" kreira smisleni Europski monetarni fond - koji bi pomagao zemljama u krizi. Došlo je vrijeme da euro-zona konačno dobije gospodarsku "vladu" koja zaslužuje to ime. Došlo je i vrijeme da se građanima Europe kaže istina. A istina glasi: svi ćemo mi morati snositi posljedice nagomilanih dugova - i to preko povišenih stopa inflacije.

Nastava li Merkel, Sarkozy i društvo djelovati kao i do sada, onda se euro kao zajedničku valutu više neće moći spasiti. U tom je slučaju samo pitanje vremena kada će rejtinške agencije Francuskoj i Njemačkoj ili Velikoj Britaniju oduzeti najbolju ocjenu ("AAA"). Strukturalno stanje u Francuskoj ne razlikuje se naime puno od onog u SAD-u. Njemačka rekordnom brzinom povećava svoj državni dug. Upitno je mogu li Europska unija, skupina sedam najvažnijih industrijskih nacija svijeta (G7) ili G20 (skupina u kojoj su i najvažnije zemlje u tranziciji) uopće išta učiniti.

Nazire se svjetska gospodarska kriza. A financijska tržišta i rejtinške agencije vladaju svijetom.

Komentar: Bernd Riegert / sma

Odg. ur.: A. Šubić