Fizičku distancu držimo - kao društvo smo si bliži

Mirta Kovačević iz Volonterskog centra u Osijeku dva puta dnevno obiđe svoj kvart kako bi podsjetila sugrađane na važnost održavanja socijalne distance ispred trgovina, ljekarni, u parkovima ili na ulici. "Reakcije sugrađana su većinom pozitivne, ali ima i onih, uglavnom starijih, koji se znaju požaliti da su im mjere prestroge, da im to teško pada, da se ne trebam brinuti za njih već za sebe... Uglavnom, vole ispričati svoju priču i na njima se vidi da im usamljenost teško pada... Ali uvijek ih nastojim saslušati i uvjeriti argumentom da brigom o sebi zapravo brinu i o drugima", kaže Mirta.

Ona se pridružila i inicijativi koja se pojavila na društvenim mrežama kako bi pomogla starijim sugrađanima u nabavci hrane i lijekova. „Pri tome razmjenimo nekoliko sličica iz naših života, bolje se upoznamo, pa nas tako i ova kriza nekako povezuje, bez obzira što uvijek držimo propisanu udaljenost i pridržavamo se svih mjera opreza“, kaže osječka volonterka. Ona je u svom kvartu tek nekoliko godina i kaže da ju je ova situacija povezala sa njenim susjedima, pogotovo onim starijima, te da fizička distanca doista ne mora značati i socijalnu distancu.

Iskustvo s kriznim situacijama

U teškim situacijama, kada je cijelo društvo u nevolji, izgleda da se u ljudima ipak pokrene ono najbolje. Volonterski centar Osijek ima iskustava s takvim situacijama. 2014. godine, kad su poplave poharale Posavinu, oni su bili među prvima koji su reagirali. Kada je 2015. godine val od skoro milijun migranta prošao kroz Hrvatsku, na vrata Volonterskog centra prijavilo se više od 200 ljudi samo iz Osijeka nudeći svoju pomoć.

Isto iskustvo se ponavalja i ovih dana, kaže Lejla Šehić Relić, izvršna direktorica Volonterskog centra Osijek i predsjednica Izvršnog odbora Hrvatskog centra za razvoj volonterstva.

Volonterski centar je organizacija koja posvećena razvoju volonterstva i civilnog društva. Osijek je jedan od četiri regonalna centra (sa Zagrebom, Rijekom i Splitom), tu je još i 30-tak lokalnih centara, što zajedno čini Hrvatski centar za razvoj volonterstva kojim se koordinira iz Osijeka. Usmjereni su na građanski odgoj i obrazovanje, a dosta rade i s ljudima koji su u riziku od socijalne isključenosti.

Pomoć kroz distancu

Baš tu se pokazuje apsurdnost sadašnje krize s Covidom-19. "Dosta teško nam se bilo snaći u novoj situaciji u kojoj smo se sučili s nečim što je u potpunosti suprotno od onoga što smo stalno zagovarali, a to je stalni kontakt s ljudima i realna, a ne virtualna društvena mreža. Tako da su za nas okolnosti bile nove i trebalo se snaći", kaže Lejla Šehić Relić.

Hrvatska se tradicionalno oslanja na Crveni Križ jer je to dobro ustrojena i opremljena organizacija koja u ovakvim uvjetima može osigurati da se volontiranje odvija na siguran način, pa je Volonterski centar priskočio u pomoć. "Samo u Osijeku se prijavilo nekoliko stotina volontera. Paralelno su se stvarale i neformalne grupe koje su dobodošle, a i to pokazuje da ljudi žele pomoći. No tu dolazi do vrlo bitnog pitanja sigurnosti. Tu je Volonterski centar pokušao biti „pri ruci" , pa smo odmah izdali preporuke za sigurno uspostavljane volonterskih programa", kaže izvršna direktorica Volonterskog centra Osijek.

Volonterski centar je još od poplava 2014. u sustavu civilne zaštite, pa su se i sada priključili i preuzeli na sebe da svaki član u svojem susjedstvu bude aktivan na prevenciji. „To radimo u svoje slobodno vrijeme i na način da građane tretiramo kao odrasle, odgovorne osobe, s njima razgovaramo, provjeravamo ima li nekih potreba i skrenemo pažnju ukoliko primjetimo da nešto nije u skladu s protuepidemijskim mjerama", kaže Lejla Šehić Relić.

Aktivisti pritom paze da pružaju pomoć ljudima koje poznaju i koji poznaju njih, kako bi se izbjegle prevare, jer uvijek postoje ljudi koji žele iskoristiti situaciju i ranjivost nekih skupina. Pandemija nije jedina opasnost a volonteri su svjesni da postoji i sorta ljudi koja sada „lovi u mutnom“.

Građanski odgoj

„Bit modernog koncepta civilne zaštite je okupiti što veći veći broj građana koji će biti suradnici. Da građani sami taj proces osjećaju svojim 'vlasništvom'. To je najbolja mjera prevencije“, objašnjava Šehić Relić. Ona smatra da bi trebalo iskoristiti ovu situaciju i bolje pozicionirati sustav kriznog volontiranja unutar sustava civilne zaštite. „Sada se vidi koliko je građansko obrazovanje i u konačnici obrazovanje o zdravlju vrlo važno. Ljudi bi svakako bolje razumjeli koja je njihova uloga u ovakovoj situaciji i zašto je to važno da nam je školski sustav bolje prilagođen“, kaže Šehić Relić.

Pritom je svima u Volonterskom centru jasno da, paralano s borbom koju vode na terenu, sada predstoji i bitka za opstanak civilnog društva. Jer po svoj će prilici taj segment biti prvi na udaru štednje i rezanja troškova koji će biti neminovni kada kriza prođe. Tu se onda otvara i pitanje što će biti sa najranjivijma? U svakoj krizi naime prvo nastradaju najranjivije skupine, a oni koji prvi njima priskaču u pomoć su sustavi koji su najmanji a time i najagilniji, najbliži i najosjetljiviji na tuđu patnju – ljudi iz susjedstva koji čine civilno društvo.

Pomoć učenicima

Volonterski centar dosta je aktivan i u školama, pa nastoje prebaciti svu pomoć on-line. Pomažu nastavnicima i stručnim suradnicima da razviju svoje volonterske programe i potiču učenike na volontiranje u društvu uključivanjem u aktivnosti u školi ili lokalnoj zajednici. Tako potiču učenike na razvijanje solidarnost i na senzibiliziranje za potrebe zajedice.

"Sada smo jako ograničeni, ali još uvijek možemo pomoći u organizaciji on-line učeničke pomoći u učenju. Održavamo kotakte sa školama i bez obzira na stanje, ne sjedimo besposleni", kaže Mirta Kovačević. Ona smatra da je sada društvena aktivnost vrlo bitna, a pokazivanje solidarnosti u zajednici jedna od najvažnijih stvari koje ljudi mogu raditi u ovom trenutku.