Francuska i Njemačka će ostati motor Europske unije

Francuska se odlučila za novog predsjednika, ali na europskoj razini se nije puno toga promijenilo. Socijalist Francois Hollande je najavio da će ponovno otvoriti pregovore o europskom fiskalnom paktu i da će napustiti strogi kurs štednje kojega je nametnuo dvojac Sarkozy-Merkel, često zvan "Merkozy". Do sada međutim nema realistične alternative konsolidiranju državnih proračuna smanjenjem izdataka. To će Hollande shvatiti u roku od samo nekoliko tjedana. On će moći dobiti pakt o poticaju rasta kao dodatak i nadopunu postojećemu, potpisanome fiskalnom paktu, ali ne više. Ovaj ustupak su njemačka kancelarka Merkel, luksemburški šef euro-skupine Juncker i predsjednik Europske središnje banke Draghi već pripremili. Novi francuski predsjednik Hollande tako bi trebao sačuvati obraz a da se fiskalni pakt koji je u nekim zemljama već ratificiran ne mora ponovno "razvezivati".

Svi u Europskoj uniji su za gospodarski rast, stoga će rado to još jednom dati na znanje napismeno i medijski učinkovito. Savjetnički timovi novog francuskog predsjednika i vlade u Berlinu to su već odavno dogovorili. Hollande svoj predsjednički mandat neće početi svađom s Berlinom. Dugoročno gledano je dobra suradnja između Pariza i Berlina za Europsku uniju apsolutno nužna bez obzira kojem ideološkom usmjerenju oni koji su na vlasti pripadali. Vjerojatno je da će se Merkel i Hollande stoga nakon nekoliko mjeseci međusobnog ispitivanja i upoznavanja stopiti u "Merkollande". To neće biti brak iz ljubavi nego iz političkog interesa. Konzervativna njemačka kancelarka sigurno će se dobro slagati s Franoisom Hollandeom, pogotovo zato što joj je mirni Hollande po karakteru puno sličniji nego što je to bio impulzivni Sarkozy. Francuska i Njemačka će ostati motor u strojarnici Europske unije, iako će on možda u početku malo "kašljucati".

Nužda je sljubila i Sarkozyja i Merkel

To, uostalom, nije bilo drukčije ni sa Sarkozyjem i Merkel. Sarkozy, koji voli nastupati glamurozno zbog čega ga u Francuskoj zovu "bling-bling"-predsjednik, prvih je godina svog mandata znao prilično nervirati njemačku kancelarku. Želio je okrenuti leđa tradicionalno jakoj osovini Pariz-Berlin i okrenuti se Španjolskoj. Zagovarao je Sredozemnu uniju kao konkurenciju EU-u. Taj plan mu je propao, ali tek na deauvillskoj plaži 2010. godine rođeno je partnerstvo zvano "Merkozy". Na tu "ljubav" ih je natjerala čista fiskalna nužda. Konkretni stavovi koje je dvojac "Merkozy" tada zastupao su se doduše od tada više puta mijenjali, ali uvijek su njemačka kancelarka i francuski predsjednik nastupali složno. U svojoj predizbornoj kampanji Sarkozy je Njemačku čak koristio kao uzor.

I novi predsjednik iz redova socijalista Francois Hollande u Njemačkoj vidi pozitivan primjer, ali više na području socijalnih dostignuća, a ne u uravnoteženom proračunu i kočnici dugova koju zagovara konzervativno-liberalna vlada u Berlinu. Gospodarski čimbenici će, međutim, i Hollandea vrlo brzo prisiliti da Francuskoj propiše štednju. Ako odstupi od dogovorenog smanjenja novih dugova, financijska tržišta će brzo izgubiti strpljenje za njegovu zemlju - kamate za francuske državne obveznice mogle bi porasti, a kreditni rejting Francuske pasti.

Dopunska nastava od Junckera

Francois Hollande će imati malo manevarskog prostora za ispunjenje svojih predizbornih obećanja. Državni deficit je u 2011. godini iznosio pet posto. On stoga neće moći izbjeći ni mirovinsku reformu niti rezanje kadrovika u prevelikom državnom sektoru. Hollande zapravo do sada nije objasnio kako namjerava izvesti zemlju iz krize. Novca za konjukturne programe ili snižavanje poreza na dodanu vrijednost neće imati. Planirani porez za bogate neće donijeti toliko puno. Nezaposlenost u Francuskoj je visoka. Mnogi birači će Hollandea mjeriti po tome hoće li je uspjeti smanjiti.

Francois Hollande će morati spoznati da ne smije eurozonu i Europsku uniju lakomisleno gurnuti u novi vrtlog krize. Ako bi se Francuska poljuljala, onda bi popustili i napori za konsolidiranje proračuna u Portugalu, Španjolskoj, Italiji i drugim kriznim zemljama. A to bi imalo fatalne posljedice za euro.

Ako Grčka nakon izbora ne bude mogla formirati efikasnu vladu i ako njome zavlada politički kaos, možda će ipak na kraju morati izaći iz eurozone. To bi još zajednička europska valuta i mogla preživjeti. Ali ako Francuska bude upadala u sve dublju dužničku krizu, bio bi to kraj eura. Ako to Hollande ne bude shvatio, luksemburški premijer i šef euro-skupine Juncker će mu dati dopunsku nastavu. To je iskusni Juncker već najavio. Tu ponudu bi Hollande, koji još nikada nije obavljao neku visoku funkciju u vladi, svakako trebao prihvatiti. Bilo bi to dobro za Europu.