Francuska je laka meta

DW: Gospodine Meyer, sve ukazuje na to da su teroristički napadi u Parizu usko povezani s francuskim angažmanom u Siriji. Kako Vi gledate na tu procjenu?

Günter Meyer: Poveznice sa Sirijom su više nego očigledne. Prošlog tjedna francuski predsjednik Fracoise Hollande je naveliko najavljivao napade na centre za izobrazbu IS-a u Siriji u kojoj je i mnogo Francuza. Time bi se, kako je rekao, trebala smanjiti mogućnost da ti napadači napadnu Francusku. To je direktna poveznica. No ostaje otvoreno pitanje radi li se zaista o akciji koja je koordinirana i planirana direktno u središnjici IS-a. Mnogo je vjerojatnije da se radi o “domaćem terorizmu”, dakle o mladim Francuzima organiziranima u islamističke skupine. Kao što je to bio slučaj s napadom na “Charlie Hebdo”.

U neku ruku je ta pretpostavka još više uznemirućuja. Jer tzv. domaći teror može dodatno podijeliti naciju.

To je zaista jedna opasna situacija. Već se neko vrijeme upozorava da su zatvori mjesta u kojima se formiraju terorističke ćelije. Takvi slučajevi su već poznati u Francuskoj. Počinitelji se ovdje dodatno radikaliziraju, kako u ideološkom tako i u kriminalnom smislu. Kada iziđu na slobodu, predstavljaju veliku opasnost po cjelokupno društvo.

Prije dva tjedna se diljem Francuske raspravljalo o godišnjici nemira u pariškim predgrađima 2005. u kojima su glavni čimbenici bili upravo ti mladi frustrirani građani. Francuski tisak tom je prilikom samokritično pisao o propuštenim prilikama bolje integracije. Kako vi gledate na tu raspravu?

Kao prvo se mora potpuno otvoreno priznati da su uvjeti u tim predgrađima tzv. Banlieus, u kojima uglavnom žive useljenici muslimanske vjere, sve samo ne povoljni. Tamo žive građani koji su prije svega gospodarski odsječeni od ostatka društva. Stopa nezaposlenosti je visoka, vlada besperspektivnost. To je naravno povoljno tlo za regrutaciju terorista i islamista.

Što to znači za kulturni identitet jedne zemlje i integracijsku politiku?

Odlučujući razlog leži u tomu da ovdje imamo posla s grupom s drugačijom kulturnom pozadinom, naime s islamom. Islam je posebice zanimljiv onim grupacijama koje su u Francuskoj kulturno, gospodarski i socijalno zapostavljene. To su ljudi koncentrirani u socijalnim žarištima na rubu Pariza. I žive izvan francuskog društvenog mainstreama. I kao takvi su laka meta hardcore-islamista.

Koji su uzroci ovog izopćenja?

I politika naravno u ovom procesu igra veliku ulogu. Pogotovo ono što dolazi s desno-ekstremnog spektra je ono što muslimane postavlja na stup srama. Huškačke parole desnih ekstremista vode radikalizaciji jednog dijela muslimana. No i službena francuska politika je često kritičkim pa čak i neprijateljskim izjavama na račun islama pridonijela tomu da se muslimani u Francuskoj osjećaju diskriminiranima. I da se povlače na rub društva gdje su posebice podložni utjecaju propovjednika mržnje.

Zašto se toliki Francuzi ograđuju baš od muslimana?

Iz rakursa jedne kršćansko-zapadne kulture muslimani su naravno nešto drugačiji. Oni su nešto strano, postaju „oni drugi“. A poznato je da su grupe koje potpadaju pod sintagmu „oni drugi“ uvijek predmet diskriminacije od strane većine.

Günter Meyer je voditelj Centra za istraživanje arapskog svijeta (ZEFAW) na Sveučilištu u Mainzu.