Fukušima je promijenila glave ljudi

Nakon katastrofe u reaktorima Fukušime agencija za ispitivanje javnog mnijenja Ipsos koja djeluje u cijelome svijetu provela je anketu u 24 zemlje kako bi istražila što građani misle o atomskoj energiji. Reprezentativni rezultat je nedvosmislen: u 21 zemlji većina građana je protiv atomske energije. Samo je u Indiji, SAD-u i Poljskoj većina za atomsku energiju.

 

 

U zemljama u kojima je provedena anketa živi oko 60 posto svjetskog stanovništva. Više od polovice - 55 posto njih - želi izlazak iz atomske energije. Veliki broj ispitanika objašnjava svoj otpor prema nuklearkama katastrofom u Japanu. 16 posto ispitanih je počelo kritično gledati na atomsku energiju nakon Fukušime. Najveća promjena raspoloženja prema atomskoj energiji zabilježena je u Aziji: u Južnoj Koreji, Japanu, Kini i Indiji udvostručio se broj protivnika atomske energije.

 

 

Azijci mijenju mišljenje, ali...

Pritom ni jedan drugi kontinent posljednjih godina nije toliko ulagao u atomsku energiju kao Azija. Nuklearni reaktori su trebali utažiti sve jaču glad kontinenta za energijom štedeći okoliš. Japan je prije nesreće s 55 reaktora pokrivao 29 posto svojih energetskih potreba i planirao je gradnju još 14. U Južnoj Koreji 21 reaktor proizvodi čak 35 posto struje koju ta zemlja potroši, a planira se 11 novih. Ali i rastući gospodarski divovi poput Kine i Indije imaju ambiciozne planove za atomske elektrane. Trenutno je udio atomske energije u njihovoj ukupnoj proizvodnji samo dva posto, ali da bi pokrila svoje potrebe za energijom, Indija planira izgraditi 23 atomske elektrane - Kina 77.

Prije Fukušime je stanovništvo tih zemalja velikom većinom podržavalo planove gradnje nuklearki, no katastrofa koja se dogodila nije bila samo veliki šok za Japance, već je izazvala promjenu i u glavama ljudi u drugim zemljama. U Južnoj Koreji u kojoj je atomska energija do sada bila najzastupljenija promjena raspoloženja je bila najveća. Prije nesreće u Japanu samo je 20 posto ljudi bilo protiv atomske energije, a sada ih je 60 posto. Mnogi azijski političari su vrlo brzo shvatili da je ovakva katastrofa moguća i u njihovoj zemlji, pogotovo zato što su sigurnosni standardi u drugim zemljama lošiji nego u Japanu. Čak je i Kina na početku bila stavila moratorij na gradnju novih atomskih elektrana. No, iako azijske vlade podržavaju programe veće proizvodnje energije dobivene iz obnovljivih izvora, od atomske energije ne odustaju.

Strah od manjka energije

SAD pokriva 20 posto svoje potrebe za strujom atomskom energijom. S oko 100.000 megavata su Sjedinjene Države doduše najveći proizvođač atomske energije na svijetu, no već 20 godina u toj zemlji nije izgrađena niti jedna nova nuklearka. 1979. su Amerikanci za dlaku izbjegli veliku nuklearnu katastrofu: zahvaljujući nizu grešaka i propusta atomska elektrana u Harrisburgu je tada tjednima bila izvan kontrole. Došlo je do taljenja reaktorske jezgre, no srećom je hidrogenska eksplozija izostala.

Unatoč riziku, američka vlada i nakon Fukušime računa čvrsto s atomskom energijom u budućnosti. Ustraje se na planovima za gradnju četiri nove atomske elektrane. Amerika, naime, strahuje da bi mogla ostati bez potrebne energije u količinama koje treba.

Njemačka je hrabri pionir EU-a

Za Europu je pak već Černobil bio cezura. Neke vlade su tada već donijele odluku o okretanju leđa atomskoj energiji. Reaktori su ugašeni, gradnja prekinuta. Katastrofa u Fukušimi je dala novi polet pokretu otpora prema nuklearkama. San o renesansi atomske energije kao posljedici straha od promjene klime koji je pothranjivao atomski lobi rasplinuo se kao mjehur od sapunice. Njemačka, drugi najveći proizvođač atomske energije u Europskoj uniji, definitivno je odlučila okončati eru nuklearki. Oko trećina postojećih elektrana koje su proizvodile oko 22 posto njemačke struje je po kratkom postupku zatvorena. Do 2022. bi trebao istu sudbinu doživjeti i ostatak.

Ova dalekosežna odluka najveće članice EU-a je kod europskih susjeda izazvala istovremeno oduševljenje i užas. Dok je većina građana EU-a protiv atomske energije, za atomsku industriju i velika energetska poduzeća ona je ravna katastrofi.

Rusi vide šansu za zaradu

Posebno su u Francuskoj, koja atomskom energijom pokriva 75 posto svoje potrebe za strujom, katastrofa u Japanu i odluka Njemačke uzdrmale atomsku industriju. Nacionalni atomski konsenzus počinje pucati, javno se kritizira nered koji vlada. A šef agencije za atomsku sigurnost priznaje da se ni u Francuskoj ne može isključiti mogućnost teške atomske nesreće. U međuvremenu je već dvije trećine Francuza protiv atomske energije i traži odluku po uzoru na Berlin.

Rusija pak i dalje ostaje pri planovima za atomsku energiju. Medvedjev i Putin su doduše naredili da se provjeri sigurnosno stanje svih postojećih i planiranih elektrana, ali se Kremlj nada da će atomska industrija osigurati uzlet gospodarstva. Tako bi državni koncern Rosatom trebao ne samo proširiti svoje projekte gradnje atomskih elektrana u zemlji, nego i pojačati međunarodnju suradnju. Prema rezultatima ankete agencije Ipso, međutim, 62 posto ruskih građana je protiv atomske energije.

Autor: Gero Rueter/ dd

Odg. ur.: N. Kreizer