Gavrilo Princip - heroj ili terorist?

Pucnji u Sarajevu 1914. godine odjeknuli su u cijelom svijetu. Gavrilo Princip je bio pripadnik „Mlade Bosne“, organizacije pod utjecajem tajnog srbijanskog udruženja „Ujedinjenje ili smrt“, poznatog i kao „Crna ruka“. Austrougarska je za ubojstvo prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegove supruge vojvotkinje Sophie optužila Srbiju. Uslijedio je jedan od najsmrtonosnijih sukoba u povijesti, Prvi svjetski rat, za koji je povod bio Principov atentat.

Pojedini povjesničari tvrde da „Crna ruka“ nije bila direktno vezana za srbijansku vladu, ali da su je vodili ljudi iz srbijanskih struktura vlasti. Šef ove organizacije bio je utjecajni srbijanski obavještajac Dragutin Dimitrijević Apis, od kojeg su atentatori dobili i oružje. Različita su mišljenja o karakteru „Crne ruke“ koja je, prema ocjeni stručnjaka, ispoljavala i terorističko djelovanje.

Što se podrazumijevalo pod tadašnjim jugoslavenstvom?

„Prema elementima nasilja koje je ispoljavala, može se reći da je 'Crna ruka' bila teroristička organizacija. Ona je također bila i srpska nacionalistička organizacija. To je bilo vrijeme tzv. srpsko-hrvatskog jedinstva, odnosno jugoslavenstva, pa je 'Crna ruka' imala i neke jugoslavenske pretenzije. No, to je jugoslavenstvo uglavnom podrazumijevalo dominaciju srpstva“, kaže dr. Edin Radušić, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Povjesničari ocjenjuju da sarajevski atentat nije odražavao tadašnju volju naroda u BiH, kako se to isticalo u vrijeme srpske dominacije na tim prostorima. Iznoseći zanimljive podatke o raspoloženju građana prema Austrougarskoj, Vladimir Dedijer u svojoj knjizi „Sarajevo 1914“ navodi da se jedan od atentatora, Nedeljko Čabrinović posvađao s vlastitim ocem koji je uoči dolaska prijestolonasljednika Franza Ferdinanda u Sarajevo na kući istakao i austrougarsku zastavu.

Narodi u BiH 1914. godine nisu bili za nasilne promjene

Edin Radušić tvrdi da najveći broj ljudi u BiH u to vrijeme nije bio za nasilne promjene. „Ni dominantna grupa ljudi koja je tada vodila srpsku nacionalnu politiku nije bila za agresivan način rješavanja toga pitanja. Mnogi Srbi proizlazili su iz jednoga građanskog miljea. Znatan broj Srba tada se bavio i trgovinom, a trgovački elementi ne vole nagle prevrate“, kaže dr. Radušić.

No, pojedini srpski krugovi Gavrila Principa svrstavaju u red najvećih nacionalnih heroja, uspoređujući ga i s Milošem Obilićem. Utjecaj je to i propagande, jer je malo koji povijesni događaj politiziran kao sarajevski atentat. Kako se kroz 20. stoljeće mijenjao državni i politički sustav, tako se atentat različito tumačio, pojašnjava stručna suradnica u sarajevskom Institutu za povijest dr. Vera Katz.

Politizacija povijesnih činjenica

„Kada se poredaju činjenice o sarajevskom atentatu, od 1914. godine preko Kraljevine Jugoslavije, Nezavisne Države Hrvatske koja je zbrisala spomen na Principa, njegovog ponovnog oživljavanja u socijalističkoj Jugoslaviji do devedesetih kada su u Sarajevu uklonjene stope postavljene 1953. godine, onda se može pratiti i upotreba povijesnih događaja u političke i ideološke svrhe tijekom cijelog 20. stoljeća“, kaže dr. Vera Katz.

Različita su i mišljenja građana. Princip je za jedne heroj, a za druge terorist. U Sarajevu prevladavaju negativni stavovi. „Za jedne je terorist, a za druge osloboditelj i patriot koji je želio dobro ovoj zemlji“ tvrdi građanin Sarajeva. „Atentat nije bio u interesu BiH nego 'Velike Srbije'“, kaže mladi Sarajlija. „Ne volim ljude koji uzrokuju nesreću i ne mogu zamisliti da netko iz dobrih namjera može ubiti trudnu ženu“, ističe građanka Sarajeva.

Posjet Franza Ferdinanda glavnom gradu BiH planiran je za 28. lipnja, dan koji se u kalendaru srpskog nacionalizma obilježava kao „Vidovdan“, odnosno godišnjica Kosovske bitke. Atentat je izvršen kod Latinske ćuprije. U bivšoj Jugoslaviji taj most je bio nazvan po atentatoru Gavrilu Principu, da bi mu nakon osamostaljenja BiH ponovo bio vraćen prvobitni naziv.