Gdje je granica fizičke izdržljivosti?

U dvorani Instituta za sport i znanost pokretanja sveučilišta u Stuttgartu stoji niz sprava koje izgledaju kao mješavina između stomatoloških stolica i sprava za mučenje. Ovi strojevi služe za mjerenje tjelesne snage. Andreas Hofer bavi se ritmičkom gimnastikom i sudjeluje u jednom istraživanju.

Brz oporavak i nakon teških ozljeda

Dr. Dieter Bubeck testira izdržljivost sportaša na raznoraznim spravama i na temelju izračunatih rezultata dobiva informacije o tjelesnom stanju sportaša. Iz toga točno može vidjeti koliko je njegovo tijelo trenirano i koji se mišići moraju više trenirati. Ove su informacije veoma važne i u slučaju ozljeda, kada se sportaš što prije želi oporaviti i ući u formi. To je pomoglo i jednom atletičaru da se pripremi za Olimpijadu, kaže dr. Bubeck koji surađuje i njemačkim Olimpijskim odborom u Stuttgartu.

"Taj se atletičar ozlijedio i morao je operirati ramena. Kasnije smo na temelju rezultata bili u stanju reći: ok, taj i taj mišić mora se odgovarajuće trenirati. Time smo stručnjacima za rehabilitaciju mogli dati vrhunske preporuke", kaže Bubeck.

Veliki utjecaj psihe

To i objašnjava činjenicu zašto se sportaši često tako brzo oporave i budu ponovno u formi. Profesor dr. Wilfried Alt objašnjava da se tijelo i psiha kod sporta ne mogu odvojiti: "Čak i bodrenje igra veliku ulogu. I onda kada muškog atletičara bodri ženska asistentica, to igra značajnu ulogu. Postoje i studije na tu temu. Veoma je zanimljivo koju ulogu ovdje igra psihologija."

Bez prethodnog zagrijavanja Hofer naravno ne može postići prave rezultate. Pri okretanju trupa desno i lijevo Hofer "postiže" 216 ili samo 188 njutnmetara. To još nije opasno, ali kada neka sportska disciplina zahtijeva jednostrane napore, npr. bacanje kugle, onda se i druga strana tijela mora trenirati kako bi tijelo ostalo zdravo. Sportska znanost brine se o tome da se vrhunski sportaši menje ozljeđuju i ostaju zdravi.

Od sportaša do ne-sportaša

Unatoč tome dr. Alt ne može iz tih mnogih podataka očitati koliko opterećenja može izdržati pojedini mišić ili kost, kako bi onda iz toga izračunao vrhunski rezultat. Mogućnost da neki sportaš postigne novi svjetski rekord time opada. To se odražava i u tome što se zadnjih godine povećavaju, ne samo slučajevi dopinga, nego i legalna konzumacije lijekova protiv bolova pomoću kojih atletičari potiskuju signale upozorenja iscrpljenog tijela.

Sportska znanost, upravo suprotno, nastoji svakog sportaša zdravo dovesti do njegovog osobnog vrhunskog rezultata. S obzirom da sportaši u 60-70 posto slučajeva sami sebi nanose ozljede tj. bez djelovanja drugih suigrača, ukazuje da se na ovim istraživanjima mora još mnogo raditi. Ova zahtjevna istraživanja služe i atletičarima i običnim ljudima, kaže dr. Alt, te dodaje kako nisu namijenjena samo za sportaše nego i za starije osobe i osobe koje žele očuvati svoje zdravlje.