Vermisstes Kind

Piera Maggio živahna je žena. Ima otvoren pogled, jednostvno - ona je jedno vedro ljudsko biće. Sada sjedi sama u svojoj ogromnoj, hladnoj kuhinji. Trlja dlanom o dlan, kako bi ih zagrijala. "To više nije nikakav život. To je preživljavanje. Sve se promijenilo. Nema jednog jedinog trenutka a da ne mislim na svoju kćer. Bol nikad ne prestaje. Čak iako su u međuvremenu prošle četiri i pol godine, ja se još uvijek nadam da ću pronaći svoje dijete."

Dan nakon kojeg ništa nije kao prije

Pierrinoj kćeri Denise bile su skoro četiri godine kad je jednog ljetnog dana 2004. nestala, doslovno ispred kućnih vrata. Mala, živahna djevojčica kovrdžave kose, crnih očiju i veselog osmjeha. Njene su fotografije svuda po stanu.

Majci Pierri sada je 36 godina. Dok je Denise još bila s njom, majka je vodila dućan s bioproizvodima u Mazari del Vello, gradiću na jugozapadu Sicilije. Njen partner, Denisin otac, drži se po strani. Jedan od njegovih rođaka je osumnjičen za otmicu. Istraga još nije okončana. Budući da je talijansko pravosuđe tako sporo, Pierra Maggio orgnaizirala je potragu i na svoju ruku.

"Pokrenula sam dvije internetske stranice, jednu na engleskom i jednu na talijanskom. Uz to i jedan blog. S mnogima sam u kontaktu, ustanovila sam i udrugu "Tražimo Denise". Članovi pomažu u potrazi za nestalom djecom", objašnajva nesretna majka.

2.000 slučajeva godišnje

Pomoć je baš ono što najviše treba očajnim roditeljima. Uzor udrugama koje se bave potragom za nestalom djecom je organizacija "Child Focus" iz Belgije. Kao jedna od prvih privatnih inicijativa takve vrste u Europi započela je radom prije dvanaest godina. Roditeljima nestale djece na raspolaganju stoji hotline telefon, na kojeg mogu nazvati i oni koji misle da imaju neke korisne informacije. Child Focus osnovan je nakon skandala u kojem je sada zloglasni Marc Dutroux oteo i silovao šest djevojčica, a četiri njih na kraju i ubio. Dirk Depover, glasnogovornik Child Focusa objašnjava što radi njegova organizacija: "Svake godine imamo oko 2.000 novih slučajeva. Više od polovice su djeca koja su pobjegla od kuće, jer su tamo imala nekih problema. Ali često se radi o slučajevima međunarodne otmice pri kojim je jedan roditelj odveo dijete u inozemstvo protiv volje drugog roditelja. Naravno uz to, tu su i otmice od treće strane te seksulano zlostavljanje."

Kad neka obitelj prijavi da joj je nestalo dijete, u Child Focusu pokreće se prava mašinerija. Prvih nekoliko sati je najvažnije. Iz tog razdoblja potiče najviše tragova. Child Focus raspolaže službenim automobilom u kojem je moguće izravno na mjestu događaja tiskati plakate. Plakati će nakon toga biti poljepljeni po tramvajskim stanicama, dućanima, školama i uličnim stupovima. Letci se dijele po autobusima, vlakovima i diskotekama. Ova organizacija surađuje sa sličnim udrugama diljem Europe, a jedna od njihovih glavnih zadaća je i podrška očajnim roditeljima.

Uništeni život

"Zamislite samo: jednog dana stojite pred praznim krevetom svog djeteta, kojeg više nema. Radi s stvarno o izvanrednoj situaciji.Nitko ne zna što bi učinio. Onda dođe policija, i mnogi nemaju pojma ni što je to istražni sudac, niti što su njihova prava. Mi tu pomažemo ljudima da se uopće snađu" , objašanjava glasnogovorink Child Focusa.

No ukoliko ljudi sami krenu u potragu, kao što je to učinila majka nestale Denise s početka priče, neki čak i to skupo plaćaju. "U javnosti se moj privatni život razvlačio do neizdrživosti. Izgubila sam skoro svako povjerenje. Ljude kojima bih vjerovala moram tražiti povećalom. Novine su napisale toliko laži o meni. To me uništilo."

Autor: Andrea Steinert/Karl Hoffmann/Snježana Kobešćak