Gdje prestaje kritika i počinje antisemitizam

Derviş Hızarcı je na čelu Inicijative protiv antisemitizma berlinske četvrti Kreuzberg. Neko vrijeme je bio i povjerenik za borbu protiv antisemitizma u obrazovanju, za mlade i obitelji nadležnog senata grada-pokrajine Berlina, a nakon toga je postao i član savjetodavne skupine Felixa Kleina, povjerenika njemačke vlade za židovski život u Njemačkoj i borbu protiv antisemitizma. Sin je turskih gastarbajtera i odrastao je u berlinskoj izrazito multinacionalnoj četvti Neukölln.

U Njemačkoj su se posljednjih dana pojavili grafiti antisemitskih poruka, bilo je i slavlja zbog terora Hamasa. Na prosvjedima se postavlja pitanje i samog postojanja Izraela. Vi se već godinama u Berlinu borite protiv antisemitizma. Kako ste vi doživjeli posljednje dane?

Hızarcı: Protekle dane sam doživio kao najgore i najizazovnije od kad se bavim borbom protiv antisemitizma, a tome je već 20 godina. I prizori iz Izraela prošle subote su bili nešto najbestijalnije i najbrutalnije što sam ikada doživio. Nikad, moje židovske prijatelje i tu i drugdje još nikad, doista nikad nisam doživio tako uplašene, nesigurne i očajne. Ovo je apsolutno nova dimenzija.

Od početka napada Hamasa na Izrael su i u Njemačkoj održani prosvjedi protiv Izraela. Zašto zapravo?

Hızarcı: Prije svega je to povezano s činjenicom što smo veoma raznoliko društvo. Imamo osobe židovske vjere, muslimane, imamo ljude porijeklom iz Izraela i Palestince. To je dio naše realnosti, ta promjena. Mi smo raznoliko društvo i tu žive osobe s osobitostima u svojoj biografiji, ali i s vezama s područjima u svijetu gdje postoje sukobi.

Ali gdje počinje antisemitizam?

Hızarcı: Antisemitizam počinje gdje se općenito i načelno mrzi Židove zato jer su židovske vjere.I neprijateljstvo prema državi Izrael može biti oblik antisemitizma. Veoma često se na Izrael projicira ili služi kao neka vrsta zaobilazne komunikacije. To znači da tu vladaju predrasude o Židovima, otpor njegovom postojanju ili čak mržnja na Izrael: takozvana kritika Izraela.

Antisemitizam i netrpeljivost protiv Izraela su i u Njemačkoj veoma raširena pojava, to se mora jasno reći. Podrška takozvanom antisemitizmu povezanom s Izraelom je tu preko 40%. Grubo se može reći, gotovo svaka druga osoba u ovoj zemlji ima problematičan odnos prema tom pitanju.

Sad se vodi i rasprava o takozvanom „uvezenom antisemitizmu“. Koliko je antisemitizam rasprostranjen među došljacima u ovu zemlju?

Hızarcı: Tu se mora činiti razlika: antisemitizam koji se osjeća među migrantima i muslimanima je prisutan kod osoba koje su najvećim dijelom rođene i odrasle u Njemačkoj. Oni taj antisemitizam nisu donijeli od nekamo, nego on postoji ovdje i raširen je u određenim skupinama.

O uvozu antisemitizma možemo govoriti tek o ljudima koji su tu u zemlju donijeli i ideologiju zemlje iz koje su došli.

Mislite li da se ponegdje instrumentalizira antisemitizam?

Hızarcı: Ne smijemo zaboraviti kako je antisemitskih ispada bilo i prije napada Hamasa na Izrael. Antisemitizam postoji u Njemačkoj i to neovisno od sukoba na Bliskom istoku. A najveći dio tih incidenata potječe iz okružja ekstremne desnice.

Ali kad političari govore o antisemitizmu samo kad se radi o muslimanima, onda je to problematična jednostranost i to bi se moglo smatrati instrumentalizacijom.

Sada se zagovaraju strože kazne, a čuje se i zahtjev kako bi u školama Berlina mogli zabraniti nošenje određenih odjevnih predmeta. Može li se time nešto postići?

Hızarcı: Ne, mislim da se u pitanju škola tu na krivom mjestu teži jasnijim odnosima. Ne smijemo zaboraviti kako je tu riječ o mladima i za njih je svaka vrsta zabrane u osnovi gotovo poziv na provokaciju. Jasne granice treba značiti mnogo više preventivnog rada i mnogo više mogućnosti za susrete i razmjene. Osobito u školama. Nije dovoljno ako se političari javljaju samo u krizama, a izvan njih se reže novac za prevenciju i širenje demokratskih načela.

Škole su mjesto učenja i mislim da prije svega treba tražiti pedagoške metode rješenja. Posezati za zabranama jest kao da lonac u kojem već vrije pokušate umiriti da mu stavite poklopac.

Vi ste sami djelatni u školama, vodite radionice i godinama se bavite političkim obrazovanjem. Koje je najuspješnije sredstvo protiv antisemitizma?

Hızarcı: U osnovi je u školi najvažnije ozbiljno shvatiti skupinu s kojom ste suočeni. To znači da okoliš mora biti u duhu naklonosti, inkluzije i poštovanja. U takvim okvirima se može uspjeti navesti djecu i omladinu da preispitaju problematične načine razmišljanja i stavova i prekinu vjerovati kako je sve ili crno, ili bijelo.

Djeca i mladi najbolje uče u takvim uvjetima. To traži spremnost prihvatiti tuđa gledišta i promicanje tolerancije i prema drugačijem mišljenju. Tu je onda potrebna empatija. Tako se može i postići mlade navesti da se i sami založe protiv antisemitizma i mržnje na Izrael. To sam i osobno doživio ne samo jednom.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu