Genscher: "Bilo mi je jasno, ovaj čovjek želi Veliku Srbiju"

Jednom od najzaslužnijih osoba za priznavanje Hrvatske i Slovenije smatra se nekadašnji njemački ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher. Od ovog priznanja prošlo je 20 godina, a bivši njemački šef diplomacije uporno novinarima tumači kako Njemačka u ovom priznavanju nije odigrala nikavu posebnu ulogu, te da je priznanje bilo posljedica razvoja događaja koji se nisu dali vratiti unatrag.

Povodom dvadesete obljetnice ovog događaja njemačke dnevne novine Frankfurter Algemeine objavile su opširan intervju s Hansom-Dietrichom Genscherom. Novinar Michael Martens podsjeća bivšeg ministra na pretpostavke, koje se pojavljuju "prije svega u tekstovima engleskog govornog područja", da je Njemačka svojim "preranim priznanjem" Slovenije i Hrvatske uništila Jugoslaviju, štoviše - da je odgovorna za rat. "Radi se naravno i o pokušajima nekih sudionika da prevaziđu svoje tadašnje zablude", odgovara Genscher upozoravajući da je Njemačka s bivšom Jugoslavijom njegovala izuzetno dobre odnose. Njemačka je bila ta koja je radila na tome da se olakša približavanje Jugoslavije tadašnoj Europskoj zajednici", kaže Genscher i dodaje da ga je upravo ga je zbog toga tadašnji jugoslavenski ministar vanjskih poslova Budimir Lončar sredinom lipnja 1991.  pozvao u Beograd da tamo razgovara s različitim skupinama. "Tamo sam prvi i jedini put sreo Miloševića. Bilo mi je potpuno jasno, taj čovjek želi Veliku Srbiju", priča Genscher. Je li Milošević to tako rekao? "Ne, ali bilo je jasno. Radilo se o dojmu kojeg je ostavljao", tvrdi bivši njemački ministar.

Legende o njemačkoj ulozi

Nakon toga je ustanovljena posebna Komisija na čelu s predsjednikom francuskog Ustavnog suda Robertom Badinterom, koja je dobila zadatak odrediti pravila po kojima bi se priznavale države u Europi. Na primjedbu novinara da je sreća što predsjednik te Komisije nije bio Nijemac, jer bi sada bilo još više legendi o ulozi Njemačke, Genscher odgovara: "Za to sam se ja pobrinuo. Badinter je uživao veliko povjerenje tadašnjeg fracuskog predsjednika Mitteranda. No, osim međunarodnog prava, ulogu je igrala i politika", priča Genscher. U mnogim je zemljama bilo sve više glasova za priznavanje Slovenije i Hrvatske. Bivša britanska premijerka Margareth Thatcher, tada već u mirovini, također se za to izjasnila. Osim toga, prisjeća se Genscher, veliku su podršku davali i ministri vanjskih poslova Belgije i Danske. Sve dok nizozemski ministar i predsjednik Vijeća ministara Hans van den Broek nije postavio rok. "On je rekao, ukoliko problem ne bude mirno riješen u roku od dva mjeseca, Europska će zajednica  morati posegnuti za priznanjem. Taj je rok istekao početkom prosinca", priča u intervjuu Genscher.

Nekadašnji njemački ministar ističe da iako je njemačko priznanje Hrvatske i Slovenije najavljeno već 23. prosinca 1991. ne znači da je Njemačka to učinila prije drugih. "Mi smo samo ranije sročili odluku o priznanju,", tvrdi Genscher dodajući da je Kabinet potvrdio kako će priznanje biti 15. siječnja 1992., kad su Sloveniju i Hrvatsku priznale i ostale europske zemlje. .... "Dakle o posebnoj ulozi Njemačke tu ne može biti riječi", tvrdi Genscher. No kao dan njemačkg priznanja svejdno se smatra 23. prosinca 1991?, ustraje njemački novinar. "Ne, ne, ne!... Prije 15. siječnja 1991. nije se ništa dogodilo. Mi smo samo vršili pripreme", odgovara Genscher. "Mogli smo reći  kako odluka stupa na snagu odmah. Ali nismo to učinili, već smo se držali zajedničke europske odluke"´, naglašava on.

Veze s ljevicom

Na pitanje novinara otkud onda saznanja da je Njemačka tada brzala i vršila pritisak na svoje pratnere, Genscher odgovara: "Određenu ulogu je igrala činjenica da je Jugoslavija za dijelove njemačke ljevice vrijedila kao primjer "trećeg puta". Postojala je određena povezanost". Ali, dodaje on, njemačka Socijaldemokratska stranka tražila je priznanje još puno prije, nakon što je njezin dužnosnik Karsten Voigt  , posjetio bivšu Jugoslaviju u svibnju 1991., kad još ni Slovenija ni Hrvatska nisu bile proglasile neovisnost.

"Odluka o priznanju ovih dviju zemalja bila je rezultat razvoja koji se više nije mogao  vratiti unazad. Milošević nije prepoznano znakove vremena, jer kao najveća republika, Srbija je trebala jačati prava drugih članica, umjesto da ih ograničava. No Milošević je činio upravo suprotno", zaključuje Genscher, u intervjuu za Frankfurter Algemeine Zeitung.

Autorica: Snježana Kobešćak

Odg.ured: Željka Telišman