Gerhard Schröder: bivši kancelar i „Putinov potrčko“?

Zanimljivo je da Gerhard Schröder uopće nije izrekao rečenicu koja se spominje već 16 godina, rečenicu koja ga do danas prati – i koja kaže ustvari sve što se treba znati o muškom prijateljstvu s Vladimirom Putinom. Rečenicu da je Putin „besprijekorni demokrat".

Naime, u studenome 2004. ARD je intervjuirao tadašnjeg njemačkog kancelara i Schröder se svim silama trudio izbjeći konkretan odgovor na novinarska pitanja o Putinu. „To su ti pojmovi koji se koriste", izmotavao se tada Schröder, i onda dodao: „Vjerujem mu, uvjeren sam u to, da je on takav." I od tada nema izvještaja o odnosu Gerharda Schrödera i Vladimira Putina u kojem se ne spominje i tu izjavu – a u stvarnosti se nije radilo o Schröderovim riječima, već o pitanju novinara koje je glasilo: „Je li Putin besprijekorni demokrat?"

„Besprijekorni demokrat“, koji je u ožujku 2004. ponovno izabran na dužnost ruskog predsjednika s osvojenih 71% glasova, u tom je trenutku pod svojom kontrolom imao praktički sve važne državne institucije, otežavao formiranje novih političkih stranaka i ograničavao prava nevladinim organizacijama.

Ali Schröder je tada na umu valjda imao Vladimira Putina s kojim njeguje vrlo blizak odnos prožet međusobnim povjerenjem, Putina koji ga je za Božić pozvao u snježnu Moskvu da se provozaju saonicama, Putina koji je došao u Schröderov Hannover na proslavu njegovog 60. rođendana.

Zašto to Schröder radi?

Bivši njemački kancelar se dakle već 2004. dobrano založio za Putina, a u tom stilu je nastavio i u godinama koje su slijedile.  Ali zašto to bivši kancelar uopće radi? Gernot Erler je uvjeren da zna odgovor: „Zato što se već duže vrijeme radi o muškom prijateljstvu, bez obzira na moguće gubitke“, kaže za radio Deutschlandfunk Schröderov kolega iz SPD-a i bivši povjerenik njemačke vlade za Rusiju. „Nećemo nikad doživjeti da se Schröder složi s nekom kritikom i optužbom protiv Putina, u to sam uvjeren. I to zato što on jako cijeni to muško prijateljstvo, odnosno shvaća ga na taj način da jedan drugog štiti, da je jedan uz drugog, bez obzira na činjenično stanje.“

Koncem 2005. Schröder je na prijevremenim izborima doživio tijesan poraz sa SPD-om, položio je svoj mandat u Bundestagu i objavio da se povlači iz politike. I po prvi put nakon kraja njegove kancelarske karijere ukazala se prilika da javno podrži svog ruskog prijatelja.

Na Putinovu zamolbu, Schröder je postao šef Nadzornog odbora tvrtke Nord Stream d.d. Manje od mjesec dana nakon službenog kraja njegovog kancelarskog mandata, ruski predsjednik uspio ga je uvjeriti u „europski značaj“ tog energetskog projekta.

Europski značaj? Poljska i baltičke zemlje oštro su kritizirale angažman za sporni plinovod, bilo je kritika i iz njemačke politike: tvrdilo se da je novi Schröderov angažman „drska promjena strana“, da se radi o „političkoj budalaštini“ koja je „nepristojna" – Schröder je, da podsjetimo, tijekom obnašanja kancelarske dužnosti odlučno podržavao izgradnju plinovoda.

Svečanost u St. Peterburgu, rat u susjedstvu

2014. je uslijedio novi „okrugli“ rođendan. Schröder ga je proslavio u St. Peterburgu. Pompozno. Na poziv Nord Streama. Srdačno je zagrlio Putina, na koncu konca je Putin, kazao je tada bivši njemački kancelar, iznimno pouzdan čovjek, dodao kako je između njih nastala veza prožeta dubokim povjerenjem, veza koju „se može nazvati prijateljstvom“. O aktualnoj politici dva prijatelja uopće ne pričaju, rekao je Schröder.

Neposredno prije rođendanske proslave Rusija je pripojila Krim, poluotok na Crnom moru koji po međunarodnom pravu pripada Ukrajini. Na istoku Ukrajine je prije toga izbio rat između proruskih separatista i ukrajinske vojske. Na jednoj strani blještava rođendanska zabava u St. Peterburgu, dok na drugoj strani, oko 1.000 kilometara južnije, vlada rat? Jasna provokacija, pjenili su se njemački političari, a na te prigovore je Schröder uzvratio: „Ruski predsjednik nije persona non grata."

Naizgled nekritički stav bivšeg kancelara prema Putinu je često bio tema u njemačkim medijima. Schröder je 2016. ponudio novo, povijesno obrazloženje njihovog posebnog prijateljstva. „Možda nas povezuje činjenica da su naše obitelji puno propatile u Drugom svjetskom ratu. Izgubio sam oca, Putinov brat je preminuo tijekom opsade Lenjingrada, zbog nas Nijemaca“, kazao je Schröder: „...i sve što mi je obećao on je i ispunio. I obratno.“

„Ja odlučujem, a ne novinari..."

Godinu dana kasnije, 2017., ponovno je došlo vrijeme za ispunjavanje danih obećanja. Ruska vlada je predložila da se Schrödera imenuje na dužnost šefa Nadzornog odbora Rosnjefta. Naftnog koncerna koji je većinski u vlasništvu ruske države – koncerna koji se zbog aneksije Krima nalazi na listi sankcija Europske unije.

„Radi se o mom životu i ja odlučujem o njemu, a ne njemački novinari“, tim je riječima Schröder ofenzivno stao u obranu svoje odluke, te je usred njemačke predizborne kampanje kritizirao stacioniranje vojnika Bundeswehra u Litvi, u blizini ruske granice. „Potpuno pogrešan signal“, naglasio je Schröder. NATO-saveznici su bili izvan sebe. Ali on je nastavio. „U usporedbi s američkim predsjednikom, možemo biti sretni da imamo jednog Putina“, dodao je bivši kancelar.

A Putin se dvije godine kasnije revanširao, i to medijski efektno. Povod je bio 75. rođendan Gerharda Schrödera. Ruski predsjednik je pritom naglasio „visoki međunarodni autoritet i veliku Schröderovu osobnu ulogu u razvoju njemačko-ruskih odnosa“. A tu ulogu Schröder nastavlja „braniti“ na svoj način: u svom podcastu je izjavio da u slučaju otrovanog Alekseja Navalnog „nema pouzdanih činjenica“. Najnoviji spor: Schröder sada tuži njemački tabloid „Bild“ zato što je u intervjuu za taj list ruski oporbeni političar Navalni za  Schrödera rekao da je „Putinov potrčko“. Navalni je osim toga dodao da uopće ne sumnja da Schröder prima tajne uplate od Putina. Ipak je naglasio kako za tu tvrdnju nema dokaza.

„ Schröder svojim ponašanjem šteti Njemačkoj“, kaže FDP-ov političar Alexander grof Lambsdorff u intervjuu za DW. Neozbiljno je kad bivši njemački kancelar rezultate analize Bundeswehrovog laboratorija naziva špekulacijama, kaže Lambsdorff – koji u izjavama Navalnog vidi dokaz njegove kontinuirane odlučnosti „da temeljito reformira sve više autoritarnu rusku državu, koja je prespavala ekonomske reforme, u kojoj je raširena korupcija.“ Bez obzira na činjenicu da Schröderovo djelovanje može biti i legalno, ono je nedostojno bivšeg njemačkog šefa vlade, naglašava Lambsdorff:

„Koncerni poput Gazproma i Rosnjefta nisu privatni akteri tržišne utakmice, njihov vlasnik je ruska država koja energetiku koristi kao oružje protiv naših europskih susjeda."

Gernota Erlera ne iznenađuje činjenica da zbog aktualnog političkog razvoja tijesan odnos Schrödera i Putina sve češće otvara i brojna pitanja. SPD-ovac Erler kaže da je uvijek bio istog mišljenja kao i Schröder po pitanju političke procjene razvoja Rusije, no na koncu ipak napominje: „Ali to jedinstvo je prestajalo kada se bi radilo o Putinu."