Glad za Gotovinom

Plakati s pozivom "Gotovinu za predsjednika" mogli su se vidjeti i na skupovima dobrodošlice, no general je otklonio mogućnost političkog angažmana. I dok se pobornici njegovog političkog aktiviranja tješe kako se do predsjedničkih izbora možda predomisli, ostaje činjenica kako je ogromna – glad za Gotovinom. Odakle tolika glad?

„Meni se čini da su Hrvati gladni heroja jer je situacija u zemlji loša, a politička elita je ne samo loša, nego očajna. Ljudi su razočarani  i trebaju nekog heroja – da li ratnog da li političkog, neku figuru uz koju će osjećati sigurnost, s kojom će se poistovjećivati, koju će slijediti i koja će, zapravo, činiti da se bolje osjećaju.“, ističe Tomislav Klauški, komentator portala Index.  I nastavlja – „Ljudima je dosta i Karamarka  i Milanovića i Josipovića i Mesića i sličnih likova. Osjećaju potrebu za nekim autentičnim herojima.“ Klauški smatra kako su, s druge strane, slika i mit o Gotovini više izgrađeni nego što bi on to zasluživao ili što bi on to možda želio.

Politički amblem

Političke elite sasvim bi sigurno željele biti bliske Anti Gotovini, iako bi on u ovom trenutku jači i veći i od bilo koje stranke i od bilo kojeg aktera. Vidjelo se to na dan dolaska Gotovine i Markača u Zagreb, gdje su ih dočekali predsjednici Sabora i Vlade, dok je Predsjednik Republike organizirao večeru u njegovu čast. Klauški smatra kako je Gotovina „u ovom trenutku za tri koplja iznad političkih elita“, što oni na neki način i osjećaju, pa ga stranke žele vidjeti kao neki svoj amblem. “Milanović je preko Kotromanovića stvorio neki odnos s Gotovinom, Karamarko  i HDZ već odavno polažu pravo na Gotovinu, bilo kojoj političkoj stranci će biti stalo da mogu reći da je Gotovina na njihovoj strani.“, procjenjuje Indeksov komentator.

Sociolog Dražen Lalić, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, kao dva ključna razloga za pozive Gotovini da se uključe u politiku vidi što je dobar dio ljudi u Hrvatskoj još uvijek vezan za Domovinski rat, od materijalnih prava do vrijednosnog sustava. „Tu je i dio ljudi koji ističu nacionalne vrijednosti, bili oni nacionalisti ili izraženiji rodoljubi, a koji su sigurno Gotovinino oslobođenje doživjeli kao potvrdu svojih životnih putova i stajališta.“ Drugi je razlog, navodi Lalić, vezan za sadašnju krizu, što se ogleda i u krizi političkih aktera, jer Hrvatska više nema onako snažnih političkih aktera kakve je imala ranije. „Tu ponajprije mislim na Franju Tuđmana, osnivača hrvatske države, a potom pola desetljeća dominacije, rekao bih političkog sultanizma, Ive Sanadera. Tu bi valjalo pribrojati Račana i Mesića jer svaki od njih je imao svoj politički potpis. Račan u jednom tolerantnom, demokratskom i politički integrirajućem stilu, dok je Mesić imao jedan relaksirajući pristup politici.“, kaže za DW Lalić i odmah ističe kako je sadašnja ponuda političara takva da im ljudi ne vjeruju i da se otvorio prostor za aktera koji će svojim životnim putem i svojim stavovima imponirati građanima svih političkih opcija. „I mislim da ti zahtjevi ne bi bili toliko prisutni i toliko izraženi da se Gotovina drukčije postavio nakon oslobađanja. Gotovina je slao poruke moralne i, da tako kažem, kulturne i razumne. Ljudi su zasićeni ovakvim akterima i ovakvim političkim predstavljanjem jer u Hrvatskoj već dulje vrijeme nije prisutna proizvodnja kvalitetne politike.“, smatra Lalić.

Antipolitički političar

Lalić naglašava kako je glad za Gotovinom usporediva s jednim drugim antipolitičkim političarem i poziva da se pogleda što se zbiva s popularnošću don Ivana Grubišića, saborskog zastupnika, a kojega u svoje redove vabe sve političke opcije. „Ljudi imaju potrebu za osobama kao što su Gotovina i don Grubišić, u vremenima korupcije, svekolike krize,...imaju potrebu za političarom u kojega će imati povjerenja, koji se u svom životu dokazao ne samo na način da dobro misli i komunicira, nego i da dobro djeluje.“, zaključuje Lalić.

Klauški i Lalić suglasni su kako su povišene frustracije građana zbog aktualne situacije u državi, od gospodarske krize do krize upravljanja, te uvijek prisutan nacionalizam u kombinaciji s osobom koja se oslobođena vratila iz Haaga i koja je obranila čast Oluje, Hrvata i Domovinskog rata, dovele do toliko prezentne gladi za drukčijim političkim vodstvom. „Baš zato što ne želi u politiku, baš zato što se ne svrstava ni na jednu stranu, daje poruke da se treba okrenuti budućnosti, i nije kao političari koji se svađaju, gledaju samo svoje interese i nemaju socijalnu osjetljivost kao Linić i njegov šef, to je građane privuklo Anti Gotovini.“, ističe Klauški. Obojica sugovornika DW-a uvjereni su kako je bivši haški osuđenik previše inteligentan da bi se stranački angažirao, a njegov politički potencijal vide u činjenicu da je uspio pomiriti građane svih opcija jer nije govorio o osveti, nego je pozvao na okretanje budućnosti.

Neovisno o tome hoće li se Gotovina u budućnosti odazvati pozivima građana za političkim angažmanom, on je hrvatsku elitu proteklih dana podučio da građani cijene i poštuju djela i usmjerenost na boljitak građana.