Godina dana bez plastičnih vrećica
2. rujna 2018U jednom trenutku mu je bilo dosta. James Wakibia je tada znao da mora nešto učiniti protiv plastičnog otpada u njegovoj zemlji. Bilo je to 2013. godine. Na putu od njegove kuće do središta Nakurua, grada udaljenog oko 150 km sjeverozapadno od Nairobija, svugdje su visjele plastične vrećice. Vjetar ih je nanosio s jednog smetlišta. "Visjele su u krošnjama drveća, ležale u lokvama, prekrivale rubove ceste. Bile su poput zraka - svugdje", prisjeća se on.
2015. je stoga taj student i fotograf pokrenuo kampanju u socijalnim medijima pomoću hashtaga #ISupportBanPlasticsKE te je pozvao ljude da se založe za zabranu jednokratnih plastičnih vrećica. Preko noći je James Wakibia tako postao ekološki aktivist. Njegova kampanja je privukla dosta pozornosti. Čak i vlada u Nairobiju se prihvatila te teme i kao jedan od prioriteta si zadala zabranu plastičnih vrećica.
Ta zabrana sada važi već godinu dana, a zabranjene su kako vrećice s ručicom, tako i one bez, kao na primjer one koje se koriste za pakiranje voća i povrća. "Kenija je učinila jedan veliki i hrabri korak", kaže Wakibia. "Većina drugih zemalja se ne usude kročiti tim putem, jer je industrija previše moćna i dosta umrežena s politikom." Tko se ne pridržava pravila, prijete mu kazne i do, preračunato, 32 tisuće eura ili pak zatvorske kazne i do četiri godine. Nijedna druga zemlja nije tako oštra u svome djelovanju protiv plastičnog otpada. Prema navodima kenijskog ureda za zaštitu okoliša, već je bilo velikih kazni, ali rijetko izrečenih privatnim osoba, već proizvođačima i prodavačima plastičnih vrećica. Dosad je više od 100 ljudi uhićeno na tržnicama i ulicama tijekom policijskih kontrola te su morali platiti novčane kazne.
Pritom su upravo na tržnicama plastične vrećice bile prije godinu dana sastavni dio na štandovima, pa tako i na tržnici Kangemi na zapadu Nairobija, glavnog grada Kenije s oko tri milijuna stanovnika. Kangemi je omiljena tržnica u tom gradu na kojoj se prodaje gotovo sve: voće, povrće, odjeća. Zabrana plastičnih vrećica se ovdje izgleda primjenjuje. Umjesto plastike se mogu vidjeti šarene platnene vrećice koje je moguće reciklirati. No, one koštaju 20 kenijskih šilinga, što je oko 20 eurocenti. To je deset puta više nego što je bila cijena plastičnih vrećica. Mnogi kupci sa sobom tako nose vrećice ili robu transportiraju u kantama.
Podijeljena mišljenja
Za Wilfreda Mwitija, koji redovito kupuje na ovoj tržnici, zabrana ne predstavlja nikakva problem. Naprotiv! "Ja smatram da bi vlada trebala ići još jedan korak dalje i zabraniti i plastična pakiranja."
Zabrana, međutim, ima i protivnika. Martha Ndinda nije sretna s tim rješenjem. Ona na tržnici prodaje batate, slatki krumpir. "Iako je ta zabrana dobra za okoliš, ona nije dobra za moj posao. Prije sam svoj krumpir prodavala u plastičnim vrećicama kako bi duže bio svjež. Sada se on brže osuši", žali se ova prodavačica. Nekoliko koraka dalje ih se, međutim, može naći u velikim količinama: istrošene, bačene plastične vrećice. Nakon izricanja zabrane su se svi posjetitelji tržnice tih vrećica htjeli čim prije riješiti.
Vjerojatno najveća kritičarka zabrane je organizacija Kenya Association of Manufacturers (KAM). U toj istočnoafričkoj zemlji je oko 170 poduzeća proizvodilo plastiku i zapošljavalo skoro tri posto kenijske radne snage. Sachen Gudka je šef jedne tvrtke koja proizvodi etikete. On je jedan od najutjecajnijih poduzetnika Kenije i predsjedatelj industrijskog društva KAM. Mnoge tvrtke su morale zatvoriti, oko 60.000 izravnih i neizravnih radnih mjesta je tom zabranom izgubljeno, žali se on i ističe kako se zabrana trebala uvoditi korak po korak. "Kenija je prije imala uspješnu industriju koja je plastične vrećice izvozila u inozemstvo. Tih prihoda sada više nema." Žali se i kako te tvrtke nisu dobile odštetu od vlade.
Ilegalni uvoz plastičnih vrećica
Plastične vrećice sada dijelom ilegalno stižu preko granice u zemlju, na primjer iz Ugande, kako je to primijetila Betty Nzioka iz kenijskog ureda za zaštitu okoliša NEMA. "Stoga se nadamo da će jednom doći do zabrane u čitavoj istočnoj Africi", kaže ona. Iako tu ustanovu čeka još puno izazova, bilanca je dosad pozitivna, navodi Nzioka. Ljudi su, kaže, prihvatili tu promjenu, a ulice su čišće, nema više letećih plastičnih vrećica, manje ih je i u mrežama ribara i u želucima riba i krava. "Zabranu je pratila jedna informativna kampanja. Uložili smo u brošure i filmove na tu temu kako bismo pokazali koliko štetna je plastika za okoliš."
Reciklaža je budućnost
Za studenta Jamesa Wakibia iz Nakura ta zabrana ne ide dovoljno daleko. "Uvedene su iznimke, prije svega kad se radi o pakiranjima. Ni njih ne bi smjelo biti u budućnosti", kaže Wakibi koji se zalaže za to da se jednokratna pakiranja ili predmeti kompletno zabrane. No, upravo to bi moglo biti teško provodljivo, smatraju u društvu proizvođača. "Ako govorimo o generalnoj zabrani plastike, onda moramo govoriti i o alternativama koje su praktične i isplative. I, iskreno govoreći, takvih alternativa nema puno", kaže poduzetnik Sachen Gudka. Kruh se, primjerice, može alternativno zapakirati i u voštani papir, ali dosad u Keniji postoji samo jedna tvrtka koja to proizvodi, navodi Gudka. Stoga se on zalaže za to da se prioritetno diskutira o prikupljanju i recikliranju, odnosno ponovnom korištenju plastike: "Time bismo mogli stvoriti jedan reciklažni tok koji je gospodarski smislen i kojim bi se stvorilo radna mjesta."
Aktualno se James Wakibia iz Nakura uvezao s aktivistima iz Zambije i Sudana kako bi zajedničkim snagama radili na daljnjim strategijama. Jer, iako sada na svojoj svakodnevnoj ruti na putu za gradsko središte Nakura više gotovo i ne vidi plastične vrećice, zna da taj problem još zadugo nije riješen.