Golema eksplozija srdžbe u Libanonu
10. kolovoza 2020Nakon eksplozije u Bejrutu prošlog utorka iz dana u dan sve više raste i srdžba građana: već u nemirima u subotu je ozlijeđeno više od 200 prosvjednika, a poginuo je i jedan policajac. I ove nedjelje su se nastavili prosvjedi i opet su cilj bila ministarstva i institucije vlade. Dopisniku ARD-a jedan sudionik objašnjava: "Mi smo prodrli u ministarstva da bi pokazali kako su to političari koji samo gledaju kako da ostanu u svojim foteljama. Imajte samilosti! Mi smo ranjeni, nas boli, mi to više ne možemo izdržati! Ljudi su gladni! Mi tu ne prosvjedujemo da bi objavili fotografije na Facebooku. Ljudi su gladni, to je uzrok!"
Mada većina prosvjednika koliko-toliko mirno želi pokazati nezadovoljstvo, čitava atmosfera je eksplozivna pa vjerojatno ne treba mnogo da bi izbilo nasilje - i među nekim skupinama prosvjednika i među nekim policajcima. Prosvjednici su u središtu grada podigli i drvena vješala, a na društvenim mrežama na prosvjede zove i hashtag #HangThem - objesite političare.
Jer Libanon je već i prije ove eksplozije bio na dnu: maltene trećina ljudi je bez radnog mjesta, a Libanon se sa svojih šest milijuna stanovnika mora brinuti i za oko 1,5 milijuna izbjeglica iz Sirije koji su se sklonili u tu zemlju - povrh Palestinaca koji su u Libanonu već desetljećima. Čitav svijet je bio potresen prizorima eksplozije koja je odnijela više od 150 ljudskih života, a skoro svakog desetog građana Bejruta ostavila bez krova na glavom. Mnoge vlade su obećale poslati novac u Libanon - Francuska je gotovo odmah obećala 33 milijuna eura, nedugo zatim je i EU obećao još 30 milijuna eura. Do ove nedjelje se došlo do iznosa od 253 milijuna, a povrh toga se tamo šalju hrana, šatori, medicinska oprema i odjeća.
Zna se kamo će otići novac
Ali Libanonci već znaju: čak i taj novac će najprije otići u džepove kronično potkupljivih političara koji jedino gledaju kako doći do nekog unosnog položaja. Jer već u listopadu 2019. su u Libanonu bili veliki prosvjedi protiv tamošnje vlade u kojima su sudjelovali građani svih društvenih slojeva i vjera. I u sadašnjim prosvjedima su neki političari objavili svoju ostavku: ove nedjelje je ostavku dao i ministar okoliša Demianos Katar jer svjedoči kako je ova vlada "zakazala već kod čitavog niza reformi", ministar informacija Manal Abdel Samad u svojoj ostavci kaže: "Molim Libanonce da nam oproste. Mi nismo ispunili njihova očekivanja."
Ali čak i kod tih ostavki građani nisu sigurni koliko je to posljedica odgovornosti prema građanima, a koliko je to računica tih političara i njihovih stranaka: ministar vanjskih poslova Nasif Hiti je dao ostavku već dan prije eksplozije očito zato da bi se bolje pozicionirao u mogućim novim izborima. Jer o novim izborima govori i libanonski premijer Hasan Diab koji je u subotu najavio kako će to predložiti vladi ovog ponedjeljka. No Libanonci ne vjeruju da će se samo izborima riješiti problemi: politički život te zemlje je prepun raznih rodbinskih, etničkih i vjerskih veza i vezica, a povrh toga dolazi i posve očit utjecaj drugih zemalja. Tu je i dominantna organizacija Hizbolah iza koje stoji Iran, ali i susjednom Izraelu je stalo da u Libanonu ima političare koji će spriječiti nove napade na Izrael iz uporišta Hizbolaha u Libanonu.
To nepovjerenje i nezadovoljstvo građana Libanona prema čitavoj eliti te zemlje je na neki način spomenuo i njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas nakon što je i Njemačka, osim deset milijuna eura trenutne pomoći u Libanon poslala avion organizacije Crvenog križa sa 43 tone pomoći: "Ljudi u Bejrutu trebaju našu pomoć, ali i trebaju osnovu za nadu." Ali svako nadanje u bolje sutra - u ovako razorenom Bejrutu i s ovakvim političarima - je najteža zadaća za tamošnje stanovništvo.