Gospodar olimpijskih prstenova

Thomas Bach (naslovna fotografija) se u svojoj sportskoj karijeri bavio mačevanjem. U tom je sportu naučio dvije stvari koje su bile temelj njegovih kasnijih uspjeha u sportskoj politici: on zna strpljivo čekati i ima osjećaj za pravi trenutak za napad. U najvažnijoj sportskoj misiji svoje duge karijere sportskog dužnosnika, ovaj Nijemac djeluje na isti način na koji je odnosio pobjede u mačevanju.

On dugo i strpljivo čeka, promatra svoje protivnike i onda odjednom kreće u - ofenzivu. Bach je kao prvi objavio svoju kandidaturu za najvišu funkciju u svijetu sporta, on želi postati gospodar olimpijskih prstenova.

Puno prijatelja, malo neprijatelja

Već otprilike dvije godine promatrači su nagađali oko toga hoće li (i kada) Bach, aktualni dopredsjednik MOO-a kandidirati na dužnost koju obnaša njegov šef Jacques Rogge. Za to je sad došlo vrijeme: "Mislim da moje dugogodišnje iskustvo i etablirani odnosi koje obilježava povjerenje te moja karijera kao atletičara i olimpijskog pobjednika može biti uvjerljiva", smatra pravnik Bach, koji se trenutno nalazi na čelu Njemačkog olimpijskog sportskog saveza (DOSB).

S tog će se položaja, kako se očekuje, povući u slučaju izbora za predsjednika MOO-a. Odluka o kandidaturi je pala "prije nekoliko dana", tvrdi Bach. On ima puno prijatelja u svijetu sporta, te jako malo, barem do sada, glasnih protivnika.

To se pokazalo posljednji put 2010. u kanadskom Vancouveru. Bach je tada po treći put izabran na dužnost dopredsjednika MOO-a, osvojio je 80 od 94 moguća glasa. Protukandidata nije bilo, Bach je "pobrao" lovorike i bio je to signal za puno važniji izbor najesen 2013. U Vancouveru se dalo naslutiti tko bi mogao postati novi šef MOO-a. Ranom objavom kandidature Bach želi "otvoreno pristupiti svojim kolegicama i kolegama".

Jedan "problem"

Relativno rana objava kandidature neke je i iznenadila. Do izbora na 125. zasjedanju MOO-a koje se održava 10. rujna u Buenos Airesu Bach očito namjerava provesti dosta dugu predizbornu kampanju. Jedan od njegovih najžešćih kritičara već odavno je novinar i blogger Jens Weinreich. On nudi odgovor na pitanje zašto je Bach tako rano objavio kandidaturu. "Zato što Bach po svaku cijenu želi kao prvi ući u ring i zato što je želio preduhitriti eventualno nekog drugoga kandidata", piše Weinrich u svom blogu, u kojem Bachu redovito predbacuje da iz svojih volonterskih (sportskih) položaja izvlači poslovnu korist.

Bach je demantirao svaku vezu između funkcije u MOO-u (za koju ne prima plaću) i svojih poslovnih aktivnosti. Ali je i dodao da "postoje situacije u kojima se prijateljstva i poznanstva iz sportskih voda ´miješaju´ s poslovnim krugovima". Sumnje su ostale: po istraživanjima njemačkog magazina "Der Spiegel", Bach je s koncernom Siemens potpisao savjetnički ugovor "težak" 200.000 eura, novinari tvrde da je on preko veza u MOO-u s kuvajtskim ministrom energije šeikom Ahmadom al-Sabahom pokušao "privoliti" Kuvajt da postane jedan od većih investitora u Siemensu.

Takve tvrdnje do sada nisu naškodile Thomasu Bachu. Njegov je životopis na prvi pogled savršen: rođen je 1953. u Würzburgu, već kao petogodišnjak je aktivan u njemačkoj mačevalačkoj Meki u gradu Tauberbischofsheimu, disciplina floret. Njegov je mentor bio veliki trener Emil Beck. Bach je 1971. postao juniorski prvak Njemačke i brzo se našao i u njemačkoj reprezentaciji.

Već kao 22-godišnjak osvaja olimpijsko zlato u momčadskoj konkurenciji u Montrealu. Godinu dana kasnije s timom osvaja i titulu prvaka svijeta. A ambiciozni Bach paralelno radi i na karijeri nakon aktivne sportske karijere. On je zastupao svoje kolege sportaše na Olimpijskom kongresu 1981., dvije godine kasnije diplomirao je pravo s najboljom ocjenom. Bile su to dvije važne kvalifikacije koje su odredile i njegovu kasniju karijeru sportskog dužnosnika.

Utjecajni mentori

U Adidasu je Bach bio direktor za međunarodne odnose, a kod šefa koncerna Horsta Dasslera ispekao je zanat sportskog lobiranja i počeo je plesti mrežu kontakata. Bach govori engleski, francuski i španjolski i vrlo brzo ga je primijetio bivši (pokojni) predsjednik MOO-a Juan Antonio Samaranch. On je bio mentor ambicioznog njemačkog pravnika. Već kao 37-godišnjak Bach je postao član MOO-a, pet godina kasnije ušao je u najvažnije tijelo - Izvršni odbor. A 2000. je izabran na dužnost dopredsjednika najmoćnijeg sportskog saveza u svijetu.

U sjeni trenutnog šefa MOO-a Jacquesa Roggea, Bach je djelovao pouzdao, čekao je strpljivo na svoju šansu i šefu je čuvao leđa. U možda najtežoj krizi olimpijskoga krovnog saveza, nakon skandala oko podmićivanja i dodjele domaćinstva Salt Lake Cityju 2002. Bach se tada profilirao kao krizni manager.

Rogge će se, kako stvari stoje, Bachu revanširati za lojalnost - i preporučiti ga kao svog nasljednika. Bach je "jedan od važnih oslonaca svjetskog olimpijskog pokreta" i ima "sve što predsjednik treba imati", tvrdi Belgijanac. Puno direktnije Rogge nije mogao ni reći tko će, po svemu sudeći, 10. rujna postati njegov nasljednik.

Reforma olimpijskog programa

Ali na koncu konca, ipak sam Bach mora uvjeriti gotovo 100 članova MOO-a da je on najbolji izbor. Svojim programom najavljuje reforme, ali "nježne" reforme olimpijskog programa. On zna da bi ga najava radikalnih promjena mogla koštati glasova. Središnji cilj njemačkoga kandidata je zaštita autonomije sporta od mogućeg jačeg utjecaja politike i pravosuđa. Taj cilj će sportski svijet sigurno pozdraviti. Mnogi članovi sportske elite nisu oduševljeni postrožavanjem anti-doping zakona ili pravosudnim progonom korupcije i manipulacija u sportu.

Izazovi koji očekuju mogućeg predsjednika MOO-a Bacha su veliki: mora se reformirati sportski program, neke nove sportske discipline "guraju" se pod svjetlo lukrativnih olimpijskih reflektora, a neke tradicionalne discipline poput hrvanja bore se grčevito za olimpijsko preživljavanje. Troškovi infrastrukture i prije svega sigurnosti olimpijskih igara stalno rastu, a to smanjuje broj potencijalnih organizatora.

I na koncu ne smijemo zaboraviti ni brojne slučajeve dopinga koji su u posljednje vrijeme ugrozili vjerodostojnost onoga što MOO želi "prodavati" publici: fascinacije vrhunskog sporta. Thomas Bach mora predložiti rješenja za sva ta pitanja, on mora reći kako želi riješiti probleme svjetskog sporta. Vrijeme strpljivog čekanja iz drugog plana je - prošlo.