Grci ne osjećaju poboljšanje
25. veljače 2019
Jannis Papadopulos može se samo nasmijati kada čuje kako političari govore da je kriza gotova. Sve ide kako treba? Pita se – za koga? Dok je radio kao čistač u jedno školi mjesečno je zarađivao 560 eura. Za taj novac je dnevno čistio 18 učionica. Situacija se nije poboljšala ni za vrijeme premijera Tsiprasa: „Sve vlade samo hoće dobiti na vremenu."
U Njemačkoj je živio 35 godina, studirao je biologiju i radio. Kada mu se majka razboljela prije desetak godina, vratio se u Grčku i - užasnuo. Susjedi su prekopavali smeće da bi sastavili kraj s krajem. On to tako nije zamišljao. Ni danas ne vidi naznake da kriza prolazi. Brojke koje servira Atena ne mogu ga impresionirati. „Država duguje privatnim građanima milijarde eura koje treba vratiti od poreza. A kada oni kažu da imaju suficit, ja se pitam: gdje je taj novac?"
Rast na papiru
Na papiru se stopa nezaposlenosti zaista smanjila, s 27,5 posto iz 2013. na aktualnih 18,6 posto, no još uvijek je najviša u Europi. A nezaposlenost mladih se smanjila s 50 na 36,6 posto. Malo tko se tome raduje. Jer navodni rast nije vidljiv u svakodnevnom životu. A nepovjerenje prema optimističnim prognozama je veće nego ikad ove izborne godine.
Nikos Varsakelis, profesor ekonomije na Sveučilištu u Solunu, razumije pesimizam svojih sugrađana. „Grčki narod ne bi trebao povjerovati da će sada doći do brzog gospodarskog rasta. To će trajati još vrlo dugo. I bit će potrebno da se ovdje otvore nova poduzeća." A to se ne događa, dodaje ovaj stručnjak. Naprotiv.
Upravo kod proizvodnje i dalje ima ozbiljnih problema. Jer za vrijeme krize mnoge tvrtke su zatvorene ili su odselile u inozemstvo. A i radno sposobni ljudi su masovno napuštali zemlju.
Varsakelis smatra da je za državu tako nastala šteta u iznosu između 80 i 100 milijardi eura. Samo slom građevinske branše je, prema njegovoj računici, značio gubitak oko 500.000 radnih mjesta.
I industrijski sektor, koji je važan za gospodarsku stabilnost zemlje, od prehrambene proizvodnje pa do metalurgije, također je u opadanju. „Jedno radno mjesto ovdje znači stvaranje deset radnih mjesta u drugim branšama. Zato smatram da je veoma važno što EU hoće povećati udio industrije u BDP-u na dvadeset posto." U Grčkoj je to sada na razini od devet posto – premalo da bi se sustigao ogroman zaostatak iz proteklih godina.
Nema rasterećenja za male pogone
„Moj suprug i ja smo imali veliki fitnes-studio – za vrijeme krize. Članova više nije bilo, nisu imali novaca za članstvo. Ali najveći problem za većinu firmi je osiguranje. To su velike stavke", objašnjava Marilena Papdaki iz Soluna.
Morali su zatvoriti studio. Smatraju da je za to kriv i nepravedan sustav doprinosa. „Davanja se ne orijentiraju prema prihodima već po tome koliko godina uplaćujete, tako da je svejedno vodite li mali kiosk ili veliku samoposlugu – troškovi za osiguranje ostaju isti i kada ne zarađujete novac."
Sada Marilena Papdaki, inače povjesničarka, radi kao slobodna suradnica, što grčka država tretira kao malo poduzeće. Ima dvoje djece i plaćanje osiguranja je ozbiljno muči. Iako ima zdravstveno osiguranje, plaća privatno odlazak liječniku jer bi inače morala predugo čekati. A tu je i porez. Iznos koji mora plaćati unaprijed za sljedeću godinu i porez na dodanu vrijednost od 24 posto znače da točno polovica njenih prihoda ode državi. A kada se tu uračunaju i osiguranja, ispada da od svakog zarađenog eura njoj ostaje zapravo 30 centi.
Ekonomist Nikos Varsakelis poznaje te brige. I kaže da one nisu jedini problem. Za tvrtke veliki troškovi ne nastaju samo zbog poreza ili osiguranja, već i zbog struje i energije. A tu su i veliki izdaci za upravu.
„Komplicirana grčka birokracija stvara velike troškove poduzećima. Potrebno je mnogo vremena i osoblja za suočavanje s tim problemima", kaže Varsakelis. Prema jednoj studiji grčkog udruženja industrije, ti troškovi iznose sedam do osam posto BDP-a.
Odljev mozgova u modernim branšama
No Varsakelis kao najveći problem ističe tehnološki sektor. On je zapravo branša s najvećim rastom. Grčka ni tu nije profitirala: „Firme iz tog sektora se sele u inozemstvo. I tako se visoko kvalificirana radna snaga koja je otišla u vrijeme odljeva mozgova sada više neće vratiti."
A tvrtke koje ostaju – dvostruko ispaštaju. U njima mladi zaposleni stječu prva iskustva, da bi potom zbog mnogo bolje plaće otišli u zemlje poput Njemačke ili Velike Britanije.
Za to su, kako smatra Nikos Varsakelis, krivi strukturalni problemi: „Smatram da bi se grčka država morala kompletno iznova osmisliti. Trebalo bi početi od nule i zapitati se: kakva država mi zapravo želimo biti?" Nije samo aktualni premijer Tsipras obećao da će ponovo izmisliti grčki kotač, već su to učinili i svi njegovi prethodnici. Ali to nikom do sada nije uspjelo.
Mnogi ljudi su sada razočarani Tsiprasom. Kada je pobijedio na izborima 2015. obećao je pravedniju državu. Velike su bile nade da će premijer fokusiran na socijalna pitanja uspjeti jednom za svagda reformirati korumpirane i trome institucije. A sada je on satjeran u kut.
Novi izbori su u listopadu. Pitanje je hoće li se do tada premijer s manjinskom vladom uopće održati. A i ako se održi – hoće li mu Grci još jednom ukazati povjerenje.