Gruzija – unatoč napetostima Rusima omiljen turistički cilj

U bijeloj lanenoj majici i krem hlačama turistički vodič Levan Dvila prilazi k meni. Ja sjedim u sjeni na klupi u Parku 9. travnja u Tbilisiju, glavnom gradu Gruzije. Ugodno je. Samo nekoliko desetaka metara dalje užurbani život se odvija na bulevaru Rustavelija Gamzirija, jednoj od glavnih prometnih ulica u središtu grada. Tu se svi kreću, i domaći i turisti.

Deveti travnja je datum koji u Gruziji svi znaju. Tada je Sovjetska vojska nasilno rastjerala demonstracije za neovisnost Gruzije. Ubijen je 21 čovjek, stotine su ozlijeđene. Ovaj park je oaza mira i istovremeno spomenik, pravo mjesto za razgovor. Želim s Dvilom razgovarati o kompliciranim odnosima između Gruzije i Rusije i o tomu što Gruzijci danas misle o ruskim turistima, s obzirom na rat u Ukrajini.

Što Ruse privlači u Gruziju

Po navodima gruzijskog turističkog ureda broj posjetitelja iz Rusije stalno raste od 2011. Prije pandemije, 2019. godine, susjednu Gruziju je posjetilo milijun i pol Rusa. Oni su donijeli prihod od preračunato oko 687 milijuna eura.

Rusi rado ljetni odmor provode u Gruziji, kaže ponosno Dvila. „Za Ruse je to jedna od najboljih destinacija: Crno more, naša dobra hrana, naša gostoljubivost." Od 2017. ovaj 38-godišnjak radi kao turistički vodič. Često je vodio ruske turističke grupe. Do nesuglasica dođe uvijek kad se radi o sovjetskom utjecaju u Gruziji. Ruski turisti to vide pozitivno, Gruzijci naravno drukčije.

Teški odnosi

Rusija i Gruzija imaju zajedničku prošlost. Gruzija je bila dio Carske Rusije i kasnije Sovjetskog Saveza. 1991. je Gruzija postala samostalna. Nakon toga su se napetosti između Gruzije i Rusije sve više zaoštravale.

2008. je eskalirao konflikt oko gruzijske pokrajine Južne Osetije. Gruzijske trupe su umarširale u pokrajinu koja od 1991. teži neovisnosti i koju podupire Rusija. Uz obrazloženje da želi zaštititi svoje sunarodnjake – koji su tamo manjina – Rusija je pokrenula vojnu akciju odmazde. Rat je trajao pet dana. Sukob se proširio i na susjednu pokrajinu Abhaziju. Prijepor oko suverenosti u tim pokrajinama i ruski utjecaj na gruzijskom području – to je zamrznuti konflikt koji u svakom trenutku može eskalirati.

Te dvije pokrajine čine 20 posto gruzijskog teritorija za koji se smatra da je pod ruskom okupacijom. Brojni Gruzijci se boje ruske dominacije. U ljeto 2019. su tako održani višednevni proturuski prosvjedi u glavnom gradu Tbilisiju. Uslijedila je ruska reakcija: obustavljeni su svi izravni letovi u Gruziju. A Rusima koji su još ostali u Gruziji preporučeno je da tu zemlju napuste, drugima je savjetovano da tamo ne putuju. Ta obustava traje do danas. Broj posjetitelja se osjetno smanjio, gruzijski turizam je jako pogođen.

Rusi ipak dolaze u Gruziju

Ipak je Gruzija ostala omiljena destinacija za brojne Ruse, i nakon ruskog napada na Ukrajinu u veljači ove godine. I dalje, istina, nema izravnih letova, ali granice su otvorene. A ni Rusi, kao ni stanovnici EU-a, ne trebaju vizu za ulazak u Gruziju.

Mnogima bi to moglo postati još zanimljivije, jer je to jedna od rijetkih mogućnosti da se uđe u EU, odnosno šengenski prostor. Od ovog ponedjeljka (19. 9. 2022.) naime i baltičke zemlje Estonija, Latvija i Litva kao i Poljska ograničavaju ulazak ljudi iz Rusije. Čak ni oni koji imaju važeću šengensku vizu ne mogu ući. Iznimke postoje za putovanja iz humanitarnih razloga i disidente, ali velika većina putnika mora ići drugim putem. Primjerice preko Gruzije.

Ovoga ljeta se svuda na ulicama, u restoranima, barovima i muzejima u Tbilisiju moglo čuti ruski jezik. Nisu svi oni turisti, mnogi žive u Tbilisiju kao emigranti.

Za vrijeme jedne opuštene večere u starom gradu u Tbilisiju razgovarao sam s jednim ruskim turistom. Fedor Portnik dolazi iz Moskve i tu je bio s roditeljima. Na perfektnom engleskom mi je ovaj 38-godišnjak pričao da je nakon ruskog napada na Ukrajinu napustio Rusiju i da sad živi u Pragu. U Gruziji se htio sastati sa svojim roditeljima, takorekuć na neutralnom terenu. Oni su iz Moskve došli autobusom. Na granici su satima morali čekati.

U Gruziji je vidio snažnu solidarnost s Ukrajinom, ali njega kao Rusa nitko nije odbacivao. Naprotiv, Gruzijci su bili jako ljubazni, a stariji su s njim razgovarali i na ruskom. Mlađi su znatno suzdržaniji.

Na ruske turiste su se Gruzijci već odavno navikli, ali prema ruskom predsjedniku su suzdržani ili otvoreno protiv njega. Marika Kopadze, majka dvoje djece, s mužem drži jedan hotel u Tbilisiju. „Pokušavamo biti fer." A onda dodaje: „Ali Putin? Nikad! Nikad ga mi Gruzijci nećemo voljeti." Izgleda da Kopadze nije jedina koja tako misli.

Bolje ne govoriti o politici

Nekoliko dana kasnije sam od nesnosne podnevne vrućine pobjegao u jedan kafić u Mzheti, starom gruzijskom glavnom gradu. Razgovarao sam s jednim mladim parom iz Rusije. Pričali su mi o svom putovanju preko Urala, cijeli put su prešli autom. Oko 2.000 kilometara. Dok su prelistavali jelovnik oduševljeno su pričali o gruzijskom jelu i odlučili se za hinkali, to je punjena tjestenina, gruzijski specijalitet.

Kad sam rekao da sam novinar i da bih želio znati osjećaju li se u Gruziji ugodno, raspoloženje se promijenilo. Muškarac je pomno odvagivao svoje riječi. „Imamo svoje mišljenje, ali ćemo ga zadržati za sebe." Prema medijima je načelno sumnjičav – a u to uključuje i ruske medije. Ali, sankcije protiv Rusije smatra „potpuno nerazumljivim".

Shvatio sam da njih dvoje nisu htjeli razgovarati o politici. Vratili smo se bezazlenijoj temi: hrani. I tu smo se složili. Tako smo ostatak popodneva proveli opušteno.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu