Grčke banke koče gospodarski polet

"Nekako smo u istoj situaciji", konstatira Jiannis Kounavis i podiže rešetku na vratima svoje prodavaonice alata u Solunu. On već mjesecima svakodnevno na televiziji prati borbu mladog premijera Alexisa Tsiprasa za svježi novac. Kaže da može shvatiti kako se osjeća: trebaš novac, a nema nikoga tko bi ti ga dao.

Kako je to kad ti ponestane novca ovaj je iskusni poslovni čovjek osjetio na vlastitoj koži. Njegova je prodavaonica prije krize odlično poslovala. A onda je utržak dan za danom bio sve manji. Vrlo brzo više nije imao čime platiti robu, najamninu i zdravstveno osiguranje.

Banke ne daju kredite

Kada kod veletrgovaca više nije dobio kredit nego je robu odjednom morao plaćati odmah i to gotovinom, Jiannis Kounavis je otišao u svoju banku. Vjerovao je da će kao dugogodišnji ozbiljni klijent bez problema dobiti novac. Na kraju krajeva, tadašnja vlada Antonisa Samarasa upravo je bila dobila prve europske kredite kako bi potaknula rast grčkoga gospodarstva.

I premda sve banke na svojim internetskim stranicama nude kredite, u praksi to izgleda drugačije. "Išao sam u sve velike banke u gradu i tražio kredit, no nijedna mi ga nije dala", priča ljutito Jiannis Kounavis. On nije jedini. Četvoro od petoro poslovnih ljudi govori o sličnim iskustvima s bankama.

Novac ne odlazi u gospodarstvo

"Ti ljudi su novac iz EU-a koristili za vlastitu sanaciju. No taj novac je trebao ići u gospodarstvo i trgovinu, tako da unutarnje tržište opet oživi", smatra i Kostas Laliotis, koji ima prodavaonicu elektronske opreme pored Kounavisa. I on zarađuje sve manje i manje. Kaže da se neće još dugo moći održati ako ne dobije kredit.

On se još dobro sjeća kako su ga banke prije nekoliko godina bombardirale ponudama za kredite: za iduće putovanje, novi automobil, kupovine. Nitko tada nije pitao za jamstva. No kada je izbila kriza i Grci više nisu uspijevali vraćati kredite, banke su odjednom promijenile politiku. Zašto sada zbog toga mora ispaštati mali čovjek, pita se Jiannis Kounavis.

Pomogli bi i mali zajmovi

"Molim vas da ne mislite kako je riječ o kreditima s velikim iznosima! Većini ljudi treba pet do deset tisuća eura kako bi prodavaonice napunili novom robom i ponovo zarađivali", kaže Kounavis. No za te male iznose banke traže tolika jamstva da ih malo tko može dati. Kounavis je morao ispuniti formulare s bezbrojnim podacima premda nije znao hoće li na kraju uopće dobiti kredit. Do sada je pokušao četiri puta. Bez uspjeha.

Istina je da su grčki bankari postali nesigurni. Oni više nikome ne vjeruju. Gubici koje imaju zbog brojnih kredita su izuzetno veliki. To je novac koji su banke vjerojatno zauvijek izgubile. No također je istina da svakodnevno raste i pritisak na zaposlenike u bankama. Oni imaju stroge upute da ne prenose nikakve interne informacije. Novinari već godinama ne dobivaju intervjue.

Zalagaonica kao posljednji izlaz

Jiannis Kounavis ima još samo jedan način da dođe do novca: zalagaonica banke Hellenic Postbank. Taj tzv. "socijalni servis" banke postoji od 1933. godine i trebao bi pomoći grčkim građanima da zbog malih dugova ne moraju proglasiti osobni bankrot. Trenutačno je na popisu klijenata zalagaonice 15 posto stanovnika Soluna. U zalagaonici znaju da ljudi k njima dolaze tek kada više ne vide nikakav drugi izlaz. Iskustva su pozitivna: 92 posto klijenata je vratilo posuđeni novac i dobilo natrag svoje založene vrijedne predmete.

Jiannis Kounavis se ne osjeća neshvaćenim od strane financijera iz Europske unije, nego napuštenim od svojih poslovnih partnera. "Ako nas čak ni naše vlastite banke ne podupiru, kako onda možemo tražiti pomoć od europskih partnera", pita. On djeluje umorno. Priča da je od prijatelja čuo kako mu je jedan bankar nakon izborne pobjede Alexisa Tsiprasa savjetovao da svoj novac prebaci u inozemstvo. Jiannis Kounavis ga je pitao što je na to odgovorio. "Pitao sam ga, nije li ga sram", odgovorio mu je njegov prijatelj.