Grčki strah od „krađe povijesti“

„Gubi se odavde", urla čovjek obrijane glave, odjeven u crno. U ruci drži grčku zastavu. „Snimanje je zabranjeno", kaže drugi. „Zašto? To je legalno", odvraćam mu. „Zato što ja tako kažem", odgovara.

Njih dvojica su među dvjestotinjak nacionalista okupljenih kod Bijele kule, simbola Soluna. U pitanju je prosvjed protiv kompromisa oko imena sjevernog susjeda Makedonije.

Nekoliko snimatelja grčkih medija bilježi demonstracije sa sigurne udaljenosti. „Ne želimo ih provocirati", kaže jedna reporterka. „Ovdje je samo šačica ljudi, to ne oslikava pravo raspoloženje u Solunu", smatra ona.

Na jednom od transparenata piše: „Makedonija je grčka i pravoslavna". Prema aktualnim anketama, oko 63 posto Grka potpisalo bi taj stav. Oni se protive dogovoru premijera dviju zemalja Alexisa Tsiprasa i Zorana Zaeva. Izdanima se u Grčkoj osjećaju najprije radikalni desničari i tvrdolinijaši među vjernicima.

Tematika je udahnula novi život grčkim nacionalistima. Prije nekoliko tjedana je grupa nasilnih demonstranata iz desničarskog miljea napala kafić u centru Soluna u kojem se često okupljaju ljevičari. Osim nekoliko masnica, nije bilo težih ozljeda. Oštećeno je i nekoliko spomenika žrtvama Holokausta u Solunu.

„To ništa ne donosi"

Norvežanin Vemund Aarbakke samo odmahuje glavom u nevjerici. Već petnaest godina predaje i istražuje na Institutu za povijest Aristotelovog sveučilišta u Solunu. „Sva ta agresija, mržnja i strah da netko nekome krade povijest – to ništa ne donosi", kaže ovaj stručnjak za političku povijest Balkana.

Aarbakke smatra da u raspravi oko imena Makedonije prije svega nedostaje povijesnih činjenica. Nije uputno, kaže, odgovore na probleme današnjice tražiti u antici. „Ako mene, kao povjesničara, netko pita je li Aleksandar Veliki zapravo Grk ili Makedonac, onda kažem da je on iz drugog vremena. Ja sam Norvežanin. Ali kada govorim o Vikinzima, onda ne kažem 'mi'. Previše davno je to bilo."

To što ultradesničari stvaraju agresivnu atmosferu prema sjevernom susjedu samo je vrh ledenog brijega. Nacionalni sentimenti provlače se kroz sve slojeve društva koje je tokom najtežih godina financijske krize moralo mnogo toga pretrpjeti. Posebno na sjeveru Grčke se u vezi s Makedonijom čuje riječ „ντροπή“ – sramota.

Prednosti dogovora? O tome nitko ne priča. Protudemonstracije ili skupovi podrške kompromisu? To nije zabilježeno.

Susjed je uvijek kriv

Crnogorska novinarka Zvezdana Kovač, izvršna direktorica Centra za demokraciju i pomirenje u jugoistočnoj Europi koji svoje sjedište ima u Solunu, pozdravlja kompromis Atene i Skoplja. Time je jedna od rijetkih u grčkoj javnosti koja se tako izjašnjava.

„U svim zemljama Balkana je pristup povijesti prije svega egocentričan i etnocentričan", kaže ona. „Glorificira se vlastita zemlja i krivi se susjeda. Motiviramo ih da zauzmu i perspektivu drugog."

Kovač kritizira i ulogu Zapada koji je, kako smatra, nakon raspada Jugoslavije poklonio premalo pažnje regiji. „Zaboravlja se da je Balkan dio Europe. Ako su ovdje ugroženi demokratski procesi, to može imati fatalne konsekvence za cijeli kontinent."

Povjesničar Vemund Aarbakke vidi uzroke sukoba prije svega u upornom negiranju zajedničke prošlosti. Treba, kaže on, priznati da je regija određena kulturnom raznolikošću. „U Grčkoj često vlada dogma da je zemlja homogenija od drugih u Europi. Naravno da to nije točno. Treba se suočiti s realnošću i raznolikošću. Tko, poput nekih ovdje, propagira kulturnu čistoću, samo će napraviti probleme."