Guggenheimova arhitektura

«The Guggenheim Architecture» izložba je koja pojašnjava u kakvoj su vezi umjetnost i arhitektura. U Bonnu se prikazuju modeli, skice i video clipovi 23 projekta, što realizirana, što nerealizirana. Ime «Guggenheim» postalo je poznato i onima koje ne zanima moderna umjetnost najkasnije nakon otvaranja spektakularnog muzeja u španjolskom Bilbau. Baskijski je grad bio samo početak izgradnje svjetske mreže Guggenheimovih muzeja: već postoje naime planovi za gradnju novih muzeja u Rio de Janeiru, Tokiju, meksičkoj Guadalajari i Singapuru. Za zakladu Guggenheim svoje su skice crtali, a modele novih muzeja pravili arhitekti poput Franka Gehryja, Zahe Hadid ili Rema Koolhaasa. U ovom trenutku u svijetu postoji pet izgrađenih Guggenheimovih «institucija». Tamo gdje one «stoje» već su se isplatile, naprimjer u Bilbau. Taj grad živi s muzejom i od muzeja. Oduševljena je i Susanne Klein, kustosica izložbe u Bonnu: «To nije samo muzej u kojem se jednostavno izlaže umjetnost. To je skulptura usred gradskog pejzaža. Taj fenomen da se usred grada nalazi jedna takva skulptura umnogome je izmijenila i poimanje samog grada.» U Bilbau je atrakcija sama zgrada Guggenheimova muzeja, a ne njegov sadržaj, kaže Kleine: «Jedan tako manje-više uspavani i industrijski grad kao što je Bilbao postao je sada hramom umjetnosti, a to je i bila ideja Hille Rebay: da Guggenheimovi muzeji postanu hramovi.» Njemačka barunica Hilla Rebay u 30-im je godinama prošlog stoljeća bila savjetnica industrijalca Solomona Guggenheima za umjetnička pitanja. Ona ga je uspjela uvjeriti da ne prikuplja samo apstraktnu umjetnost, već da za ta umjetnička djela u New Yorku izgradi prikladan muzej, čuveni bijeli spiralni Guggenheimov muzej u Petoj aveniji. To je bila novost u to doba, naglašava Wenzel Jacob, voditelj bonnske Kunst- und Ausstellungshalle: «Američkom su arhitekturom u to doba dominirale funkcionalne građevine, kvadratične i praktične. Svaki se kvadratni metar morao iskoristiti, i nikome nije padalo na pamet graditi spiralno, graditi jednu spiralu za umjetnost.»
Muzej u New Yorku izgrađen je 1959., a Solomon Guggenheim ga nije doživio. Kada se neki grad odluči na gradnju Guggenheimova muzeja mora sam snositi troškove građevine, ali i troškove održavanja muzeja. Time je osigurano da se ime «Guggenheim» širi cijelim svijetom, ime o kojem svatko priča. Neke ideje nam se mogu učiniti neshvatljivim, primjerice održavanje sajma motocikala u američkom Guggenheimovom muzeju. Bez obzira što mislili o komercijalizaciji ideje «Guggenheim» ili o stvaranju svjetskog umjetničkog koncerna pod tim imenom, gotovo svatko kad-tad osjeti želju vidjeti neki od Guggenheimovih muzeja i u stvarnosti.