Hoće li se izbjeglička kriza pretvoriti u katastrofu?

U sjeni svoje kapetanske kape zapovjednik gleda svoj brod. Još je "Schleswig-Holstein" u luci u Cataniji na Siciliji, obavlja se utovar stvari, spremnici se pune gorivom. Uskoro će brod isploviti i krstariti ispred libijske obale. Lagani, hladni vjetar najavljuje da se približava zima. Kapetan Marc Metzger još ne zna što idućih mjeseci očekuje njega i njegovu posadu. Ovaj 42-godišnjak je zapovjednik fregate njemačke vojske koja u sklopu misije EU-a spašava izbjeglice na Sredozemnom moru. "Znamo da se prošle zime smanjio broj izbjeglica. Moramo pričekati da vidimo, hoće li se to dogoditi i ove godine", kaže Metzger.

Sigurno je, međutim, da zimi na Sredozemnom moru izbjeglicama prijeti još veća opasnost nego inače. Valovi mogu biti i do četiri metra visoki. Gumeni i drveni čamci se tu teško mogu kretati.

U Europi postaje sve hladnije. Pa ipak, deseci tisuća ljudi su u bijegu. Lutaju Balkanom, danima čekaju na istočnoeuropskim granicama, neki okušavaju svoju sreću na moru, iz Turske do grčkih otoka ili iz sjeverne Afrike u južnu Europu. Politika zasad govori o krizi. Ali, humanitarne organizacije upozoravaju na opasnost od katastrofe. Što očekuje izbjeglice - u Libanonu, na Balkanu, na Sredozemnom moru, u Njemačkoj?

Bolje umrijeti nego prositi

Za Bakrija Aluša je već ljeto bilo strašno. Ovaj muškarac od 30-ak godina, pomalo prosijede kose, uzdiše dok priča o proteklim tjednima: vrućina, bez vode, bez struje i jedanaest osoba stiskano u baraku od drveta i plastike. Prije više od godinu dana Bakri Aluš je sa suprugom i troje male djece pobjegao iz sjevernosirijskog Alepa u Libanon. Sad žive u izbjegličkom logoru na visoravni Bekaa, u blizini sirijske granice. "Za sve moramo moliti: posao, medicinsku skrb, hranu, osnovne stvari za život", kaže on. "Bolje da smo u Siriji poginuli nego da ovdje živimo kao prosjaci", kaže Aluš i počinje plakati.

A sad još dolazi zima. Na visoravni Bekaa može biti jako hladno. Proljetos je palo toliko snijega da su ceste bile zatvorene i do izbjeglica nije mogla stići pomoć. Neki ljudi su se smrznuli. UNHCR je, istina, izbjeglicama podijelio grijalice na lož-ulje. Ali, mnogi su ih ljetos prodali kako bi došli do nekog novca.

Od 1.100.000 izbjeglica u Libanonu oko 70 posto ih živi ispod granice siromaštva. Za njihovo zbrinjavanje bi libanonska vlada i UNHCR trebali 1,7 milijardi eura. Ali, dosad su dobili samo oko 40 posto novca.

Zimi će biti više mrtvih

I u istočnoj Europi stanje svakim danom postaje sve teže. Balkan je već tjednima ranžirni kolodvor i čekaonica za tisuće izbjeglica. Mnogi na granicama noću leže pod vedrim nebom, bez pokrivača. Karl Kopp iz organizacije Pro Asyl govori već sad o "permanentnoj humanitarnoj katastrofi". Zima na Balkanu je hladna i vlažna pa se strahuje od većeg broja žrtava. "Ako se takvo stanje nastavi u zimi se mora računati s više mrtvih", upozorava Kopp.

29-godišnji izbjeglica iz Alepa, koji ne želi reći svoje ime, zamalo je nedavno poginuo kad je njihov brod počeo tonuti. Njega, njegovu sestru i jedno malo dijete spasio je jedan grčki ribar. On je liječnik i želi u Njemačkoj specijalizirati kirurgiju. "Pokušao sam dobiti vizu. Ali, nije funkcioniralo", pripovijeda on. "Zato smo morali krenuti ovim putem. Putem smrti."

I ovih je dana ispred libijske obale spašeno više od 1.100 ljudi. Ove je godine preko Sredozemnog mora u Europu došlo 470.000 izbjeglica. Stručnjaci Međunarodne organizacije za migracije procjenjuju da se broj izbjeglica preko Sredozemnog mora neće smanjiti ni na zimu. "Još će više ljudi nestajati u havarijama", kaže Karl Kopp iz organizacije Pro Asyl. "To je najsmrtonosniji morski put na svijetu."

Zbog pretrpanosti više sukoba

Kapetan njemačke fregate "Schleswig-Holstein" Marc Metzger zna kako je spašavanje brodolomaca u zimskim uvjetima teško. "Spašavanje pri uzburkanom moru je teško, ono predstavlja opasnost i za spasioce i za one koje nastoje spasiti." Plutače koje se postavljaju između dva broda kako bi putnici s ugroženog broda mogli prijeći na drugi mogu se koristiti samo dok su valovi niski. Ako su oni veći od metar i pol, upotreba plutača više nije moguća. Spasioci, dakle, moraju nešto smisliti za spašavanje u zimskim uvjetima.

Ali, i vlasti u Njemačkoj moraju smisliti gdje smjestiti tako velik broj izbjeglica. Jedni razmišljaju o iznajmljivanju brodova, drugi o šatorima s grijanjem. Ali, i kad se izbjeglicama osigura čvrst krov nad glavom, njihovo zbrinjavanje predstavlja velik izazov. Brojna prihvatilišta za izbjeglice su pretrpana. U prihvatilištu u Meßstettenu na jugozapadu Njemačke, koje je napravljeno u jednoj bivšoj vojarni, smješteno je 3.000 izbjeglica. Vojnički kreveti postavljeni su i u bivšoj oružarnici, i u kino-dvorani, i u prostorijama za dnevni boravak. Nema više "luksuza" koji su ljudi imali na početku, pripovijeda tamošnji volonter Axel Leukhardt. Cijelo ljeto ljudi su boravili vani, roštiljali, odmarali se na livadama oko sela. "A što će raditi zimi?", pita on. Sve češće u izbjegličkim prihvatilištima dolazi do sukoba, pa i masovnih tučnjava. U Meßstettenu je dosad bilo samo manjih prijepora, kaže Leukhardt. "Ali, svi čekaju da se nešto dogodi."