Hoće li sirijski požar zahvatiti i Libanon?
21. kolovoza 2012Prošlog tjedna na ulicama Bejruta je vladao kaos. Oružane bande su preuzele kontrolu nad najvažnijom prometnicom prema zračnoj luci a istodobno je na sjeveru zemlje zaustavljen promet na jednoj cesti koja vodi prema Siriji. Iza blokada i otmica preko 20 putnika stoji utjecajni šijitski klan Mikdad. Mogući motiv: ovaj klan već godinama živi ( i to dobro) od krijumčarenja oružja režimu poljuljanog sirijskog vlastodršca Bašara el Asada. I to ga je dovelo u sukob sa sirijskim pobunjenicima.
Hezbolah, klanovi i "država u državi"
Kap koja je prelila čašu bila je otmica Hasama Salima el Mikdada, jednog od istaknutijih članova klana, kojeg su sirijski pobunjenici uhitili pod optužbom da se, kao član libanonskog Hezbolaha, borio zajedno s Asadovim postrojbama. Kakva je situacija s pravnom državom u Libanonu pokazuje činjenica da je klan Mikdad prošlog tjedna održao konferenciju za tisak (!) na kojoj je najavljeno smaknuće otetih putnika, među kojima ima i građana Turske i Saudijske Arabije, ukoliko člana njihove obitelji Sirijska slobodna vojska ne pusti iz zatočeništva.
No otmice i prijetnje usred bijelog dana pokazuju najviše jedno: slabost libanonskih vlasti. Prema pisanju dnevnika na arapskom jeziku, od državne vlasti Libanona nije ostalo ništa nego ime. No državne strukture u Libanonu nikad nisu stajale na čvrstim nogama a dobar dio krivice za to snosi šijitski Hezbolah i njezini zaštitnici u Siriji i Iranu. "Stranka Alaha" od svog osnutka početkom 80-tih stoji pod zaštitom Damaska i Teherana. Tijekom građanskog rata u Libanonu (1975.-1990.) sirijska vojska je bila prisutna u zemlji i ta činjenica je dodatno ojačala Hezbolah koji danas uživa status "države u državi".
Iskra iz susjedstva
No snaga Hezbolaha je ujedno i slabost državnih organa od čega pati kompletno stanovništvo Libanona. Abdel Rauf Sino, kršćanski teolog iz Bejruta, objašnjava kako u Libanonu postoje paralelne strukture: jaki Hezbolah i slaba država. "Hezbolah je totalitarna i ideološka stranka koja slijedi vlastiti politički projekt. Isto tako postoje dvije vojske: slaba državna i jaka Hezbolahova", smatra Sino. No najnovije otmice otkrivaju jednu drugu slabost libanonske države: uvijek tinjajuće vjerske napetosti za koje mnogi strahuju da bi se mogle ponovno rasplamsati. Za to je potrebna samo jedna iskra iz susjedstva. Napetosti potječu još iz razdoblja francuskog kolonijalnog vladanja a nije ih uspijelo ukloniti ni gotovo 70 godina samostalnosti. Libanon doduše posjeduje Ustav koji glavnim vjerskim skupinama u zemlji, muslimanskim sunitima i šijitima te kršćanima, pruža jednaka prava. No u praksi su rovovi dublji nego ikada što ne spašava ni pravedna raspodjela ovlasti u zemlji (predsjednik države - kršćan, predsjednik vlade - sunit i predsjednik parlamenta - šijit).
Vjerske podjele su i danas temelj svih sudbonosnih zbivanja u zemlji. Dnevni list "Al hajat" smatra da "vjerska logika" upravlja i vojnim sukobima u Libanonu i okolici. Tako sirijski pobunjenici u svakom šijitskom Libanoncu vide neprijatelja. Asadov režim pak ustraje na takvoj podjeli jer mu je borbu s pobunjenicma tako lakše na domaćem, a još više na međunarodnom planu, prodati kao borbu protiv vjerskih ekstremista.