Hrvatska na nogama

To je katastrofa, neslužbena je reakcija iz Banskih dvora, gdje su premijerka Jadranka Kosor i njezini najbliži suradnici pratili izricanje presude. Smrknutih lica iz Sabora u Banske dvore stigli su potpredsjednici Parlamenta Vladimir Šeks i Ivan Jarnjak, ali nisu željeli komentirati presude. Premijerka Kosor potom je na konferenciji za tisak izjavila kako je za Vladu potpuno neprihvatljiva ocjena Oluje kao dijela udruženog zločinačkog poduhvata. „Ponosni smo na svoje vojne pobjede koji su omogućili da živimo u slobodnoj i demokratskoj državi.“, kazala je Kosor i najavila sjednicu Vlade, na kojoj će biti govora o presudi trojici generala.

Mišljenja stručnjaka

Za analitičare glavni je problem što su Ante Gotovina i Mladen Markač osuđeni kao sudionici udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bilo etničko čišćenje samoproglašene Krajine od Srba, a što je provedeno tijekom Oluje te u zločinima, koji su se događali mjesecima kasnije. Jedan od najuglednijih pravnika s američkog sveučilišta Yale, Mirjan Damaška smatra kako je presuda o udruženom zločinačkom poduhvatu opasna jer implicira kako je današnja hrvatska država stvorena na zločinačkim temeljima. Ako se tome pridoda i zločinački karakter ustaške Nezavisne države hrvatske, naglasio je Damaška, može se stvoriti vrlo negativna percepcija današnje Hrvatske.

Za odvjetnike koji su sudjelovali u radu Tribunala, primjerice Jadranku Sloković, presuda za zločinački poduhvat implicira da je država odgovorna za zločine tijekom i poslije Oluje, što je Vlada svojedobno pokušala osporiti preko instituta amicus curiae, prijatelja suda. Za povjesničara Mladena Ančića logika zločinačkog pothvata je puna rupa, što se vidi „iz jednog očitog primjera, general Gotovina je bio zapovjednik južnog sektora, general Stipetić sjevernog. U zločinačkom pothvatu sudjeluje general Gotovina, a ne general Stipetić“.

„Hrvatski građani kao taoci“

Za ratne veterane haaška presuda nema veze ni s pravom ni s pravdom, a za Branka Borkovića – Mladog Jastreba ovo je trenutak kada, usprkos tome što je izrečena politička presuda generalima, Oluji i hrvatskoj državi, treba zadržati mir, razum i jedinstvo. Iako pravni stručnjaci ističu kako treba pričekati na žalbu i konačnu presudu, za mnoge od njih, baš kao i građane, Haaški sud je potvrdio kako se radi o političkom sudu koji želi uravnotežiti krivicu na ex-jugoslavenskim prostorima. Dio ih ipak smatra, kao i pojedini novinski komentatori, kako su generali platili cijenu sporog i nevoljkog procesuiranja pojedinačnih zločina, što su se zbivali za i nakon Oluje. Tada je, podsjetimo, ubijeno 600 civila, spaljeno 22 tisuće kuća a izbjeglo je oko 150 tisuća ljudi. Za većinu zločina nitko nije odgovarao, pa će hrvatski građani kao i osuđeni generali biti „taoci i žrtve neke nametnuite solidarnosti u zločinu“, što su ih negirale sve dosadašnje Vlade i predsjednici države.

Proces generalima u brojkama

Gotovina i Markač osuđeni su, dakle, na temelju tvrdnje kako su zločini počinjeni u tzv. Republici Srpskoj Krajini tijekom operacije Oluja i sve do 15. studenog 1995. bili su dio udruženog zločinačkog pothvata, čiji je cilj bio etnički očistiti to područje od Srba, a što su proveli zajedno s tadašnjim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom, načelnicima Glavnog stožera HV-a Jankom Bobetkom i Zvonimirom Červenkom. U optužnici su navedena i imena 38 ubijenih Srba, uglavnom starih i nemoćnih osoba, kao npr. onih u Gruborima kod Knina. Prema presudi, udruženi zločinački poduhvat bio je dio politike prema kojoj je veliki dio Krajine trebalo naseliti Hrvatima iz Bosne i Hercegovine te Kosova, pa su im davane napuštene srpske kuće, koje nisu uništene ili spaljene. U procesu, što je započeo u ožujku 2008. godine, svjedočilo je 138 osoba, 81 svjedok tužiteljstva i 57 svjedoka obrane. Tijekom 303 sudska dana optužba je iznijela 2687, a obrana 2132 dokazna predmeta.

Vrijeme suočavanja

Glavni urednik Katoličkog radija Mato Mikić smatra kako iz haških presuda treba izvući i neke pouke, primjerice Hrvatska bi trebala, mjesto očekivanja da joj pravdu donese netko drugi, sama uspostaviti bolji pravosudni poredak. I dok se neki tješe kako ni ovim presudama Haaškog suda ni istina o ratu u Hrvatskoj neće biti osvijetljena, a ni pravda za žrtve zadovoljena, ponavlja se i da je odlazak Srba iz Hrvatske bio rezultat velikosrpske indoktrinacije, a ne etničkog čišćenja.

Autorica: Gordana Simonović, Zagreb

Odg.ured: Željka Telišman