Hrvatska predizborna kampanja oko izbjeglica

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović formalno više nije članica opozicijskog HDZ-a, no vladajući su je višekratno optužili za širenje panike posebice kroz kritiziranje vlade i iznošenje brojke od 40 tisuća izbjeglica koje samo što nisu došle na teritorij zemlje. I da je na tome stalo, sve bi ostalo u okvirima uobičajene netrpeljivosti između Pantovčaka i Banskih dvora. No predsjednica je posegnula za starim, neki bi rekli rashodovanim, HDZ-ovom kadrom – Andrijom Hebrangom, kojega je imenovala svojim povjerenikom za migrantsku krizu. Upravo je on otvorio predizbornu baražnu vatru na Vladu. Tvrdi da lijevi premijer Zoran Milanović (SDP) nosi povijesnu krivnju što nije pripremio Hrvatsku za izbjeglički val te da je dopustio povredu suvereniteta zemlje za koju se može tražiti i kaznena odgovornost.

Savjetnici ili trbuhozborci?

Koja je funkcija povjerenika za migrante, malo kome je jasno, no prozivke za uspostavu paralelne vlasti i priželjkivanje crnih scenarija sve su glasnije. Nekadašnja premijerka i bivša šefica HDZ-a, a sada nezavisna zastupnica, Jadranka Kosor kaže – svatko bi trebao raditi svoj posao. „Imena su nevažna. Jedna tako teška kriza, o kojoj ni EU nije dala cjelovit i konačan odgovor, zahtijeva da se svatko drži svojih ustavnih ovlasti. Operativno je nadležna Vlada, a s druge strane ona mora pronaći i nemali novac za rješavanje problema. Savjetnici i povjerenici savjetuju, a premijer i predsjednici stajališta iznose samostalno. Savjetnici i povjerenici nemaju izvršnih ovlasti“, objašnjava Kosor za Deutsche Welle i potvrđuje da se Hebrangove oštre izjave mogu protumačiti i kao riječi predsjednice. „Sve što on kritizira, to je njena kritika. Sve što on radikalno predlaže jest njen prijedlog. Uz to, stječe se dojam da on govori u javnosti ono što se ona nije usudila reći. On može imati ideju i iznijeti je samo u Uredu predsjednice“, tvrdi Kosor i navodi primjer u kojem je Hebrang zazivao postavljanje vojske na granice, iako Hrvatska ne raspolaže brojem vojnika koji bi, prema njegovom prijedlogu, svojim tijelima zapriječili ulazak izbjeglica.

Politički analitičar Vlatko Cvrtila za DW iznosi da je ova situacija pokazala u kojoj mjeri postoji nepovjerenje između Vlade i Ureda predsjednice. „Predsjednica u tom smislu ima manjak informacija i temeljem toga javno reagira na određene situacije. Ponekad je to javno reagiranje i izvan samog konteksta“, kaže Cvrtila objašnjavajući da je sve to posljedica stava prema kojem predsjednica nema posebnih definiranih ovlasti te da ne bi trebala biti informirana o svim aspektima onoga što se događa. „To se pokazalo i u pitanju izbjeglica. Inicirala je sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost gdje se prvi put informirala o svim aspektima vezanim uz krizno upravljanja i sve ono što je vlada radila na pitanju izbjeglica.“

Pravi problemi tek dolaze

Obzirom da sve stranke u niskom startu čekaju raspisivanje parlamentarnih izbora, teško je izbjeći ovakvu politizaciju. „Na svaki mogući način se traže razlozi i argumenti kako bi se pokazalo da vladajuće strukture ne rade dobro. To će svaka opozicija iskoristiti. To nije samo slučaj u Hrvatskoj, već je i u nekim drugim europskim državama došlo do pukotina čak i u vladajućim koalicijama. I u Njemačkoj se to dogodilo oko pitanja rješavanja izbjegličke krize“, navodi Cvrtila. „Ovo jest u Hrvatskoj ostavilo malo gorak okus, jer se pokazuje kako dvije glave izvršne vlasti u Hrvatskoj ne komuniciraju na onaj način kako bi trebale“, priča naš sugovornik uz napomenu da od tih dviju glava, jedna ipak jest veća od druge.

No umjesto besmislenih imenovanja raznih povjerenika, Cvrtila savjetuje svrhovito hvatanje u koštac s problemima koji Hrvatsku tek čekaju. „Bolje bi bilo oformiti neki tim koji bi pratio cijelu situaciju i koji bi bilježio naučene lekcije pa bi u budućnosti mogao dati preporuke kako reagirati, ako se dogodi slična krizna situacija, ne nužno vezano uz izbjeglice. Ili da se napravi tim koji će raditi na programima integracije temeljene na iskustvu Njemačke ili Švedske. Jer, i mi ćemo u jednom trenutku imati obavezu primiti određen broj ljudi. Bilo bi jako dobro da već sada imamo programe za tu integraciju. To je prevažno pitanje da bi se prepustilo stihiji ili slučaju. Ovo što se događa stvara osjećaj da politika funkcionira sama zbog sebe te da ne vodi računa o ključnim stvarima.

Brigo moja pređi na drugoga

S druge strane, i premijer Milanović je, dalo bi se iščitati iz novinskih komentara, izvukao koji politički bod pokazivanjem mišića i odlučnim „iskrcavanjem“ izbjeglica pred mađarska i slovenska vrata, iako izbjeglički problem i dalje nije riješen. Analitičar Cvrtila kaže da je time ispunio očekivanja hrvatskih građana sklonih metodi „brigo moja pređi na drugoga“. „Isprva se je činilo kako će se sve pretvoriti u veliki kaos, no onda je profunkcionirao „Plan B“. Sada se zadržavaju jako kratko u Hrvatskoj, dobiju većinu onog što im je potrebno. Izbjegli smo traume koje su imale Mađarska ili neke druge države prije nje. Samo zbog toga jer je taj put od Tovarnika do mađarske granice relativno kratak.“

Kosor pak nije sigurna da je Plan B povećao Milanovićevu popularnost. „Jesam za kritiku, ali ne treba se Vladu kritizirati za sve, već joj u nekim situacijama treba pomoći. Ovo je jedna od tih situacija“, dodaje bivša premijerka. Premijer je, kaže, bio u nemogućoj situaciji. „Oporba je pokušala dizati lošu atmosferu, a s druge strane je bio brutalan odnos mađarskog premijera prema izbjeglicama. Kako ih sada Mađarska ipak preuzima, mislim da je to rezultat šireg dogovora i pritiska iza kulisa. Znate i sami da je premijer razgovarao i s drugim premijerima pa i kancelarkom Merkel. Čudi me da predsjednica Grabar Kitarović nije govorila o dizanju zidova, žica, čeličnih vrata i nekorektnom odnosu susjeda prema Hrvatskoj koju onda optužuju iznutra i izvana.“

Ništa bez Jugoslavije

O razmjerima neslužbene predizborne kampanje na valu nesretnika koji nadiru s Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, govori i tvrdnja šefa HDZ-a Tomislava Karamarka kako je vlada svojim potezima otvorila vrata Balkanu, a zatvorila Uniji. Taj neutemeljeni strah od Balkana, takozvane Jugosfere ili mrtve države Jugoslavije se raspiruje uoči svakih izbora, samo s drugom podlogom. „Na području bivše Jugoslavije ne postoji relevantna politička snaga, a koja bi zagovarala obnovu Jugoslavije. Ako se netko zalaže za dobrosusjedske odnose, to ne znači da dogovora novu Jugoslaviju. Šanse svake regionalne države su više u suradnji sa susjedima, a manje u suradnji s dalekim zemljama, na što se često poziva. Moramo osvijestiti činjenicu da smo država vanjska granica EU i da nemamo nikakvih kapaciteta i mogućnosti napraviti zidove. Osim toga, ulaskom u EU nismo promijenili susjede i Hrvatska sada ne graniči s Luksemburgom i Njemačkom.“, komentira Cvrtila. „ Sada imamo poziciju prostora i države koji može pozitivno djelovati na svoje okruženje, a pri tome ne gubimo svoju ulogu unutar EU, već ga možemo jačati. Jedno od važnih obilježja austrijske vanjske i trgovinske politike je prostor Balkana. Tako bi i Hrvatska mogla, ali to bi značilo promjene određenih navika i drugačijeg tipa komunikacije. Ne bismo trebali razvijati ulogu predziđa i granice. Države koje se tako percipiraju u svom se razvoju se fokusiraju krive aspekte. To se ne bi trebalo dogoditi“, kaže analitičar.

S druge strane, izbjeglice koje prolaze kroz državu potpuno su nesvjesni svoje uloge u političkoj areni Hrvatske. Kažu, zadovoljni su onim što im je Hrvatska dala i pamtit će to cijelog života. Iako mnogi od njih ranije nisu ni znali za nju. I Hrvatski građani skloni pomaganju, čini se, oplemenjeni su ovom situacijom. Naime, protuizbjeglički prosvjed koji se je trebao održati u glavnom gradu, propao je, a umjesto najavljenih desetak tisuća prosvjednika, pojavilo ih se tek dvoje ili troje. „To je dobra vijest iz Hrvatske. Unatoč svim strašenjima iz političkog prostora silovanjima, pljačkama, kriminalom... Nije to prvi puta da s pokazalo da je narod puno bolji od nekih političara koji ih zastupaju. Oni koji se predstavljaju demokršćanima nikako da poslušaju ni papu Franju, ni Angelu Merkel koja je najistaknutija figura u Europskoj pučkoj stranci“, zaključuje Jadranka Kosor.