Hrvatska tone i ne očekuje pomoć od Bruxellesa

Za građane Hrvatske ulazak u EU nije bilo pitanje 'boljeg života na zapadu'. I ranije su bez problema putovali svijetom, a euro je ionako bila valuta paralelna sa stabilnom kunom. No pridruživanje je ostvarilo svoju simboličnu funkciju; uhvaćen je korak sa Slovenijom, koju su ionako mnogi smatrali najnaprednijom republikom bivše SFRJ, a ostvaren je i odmak od Srbije s kojom je Hrvatska ratovala. Za mnoge je to bilo i djelomično priznanje pravednosti Domovinskog rata na početku kojega je i sam predsjednik Tuđman ustvrdio da "i kada nije imala potpuni državno politički subjektivitet, Hrvatska je bila nerazdvojno povezana sa zapadnoeuropskom civilizacijom."

Hrvatska je u Uniju ušla iscrpljena maratonskim pregovorima i krizom. Oni koji su tada govorili "da će Unija dovesti Hrvatsku u red", danas nemaju nikakvog očekivanja od Brisela kojega doživljavaju kao ogroman birokratski aparat za bespotrebno trošenje novca i promoviranje neoliberalizma. S europskom Hrvatskom nisu zadovoljni ni znanstvenici, ni poduzetnici, pogotovo poljoprivrednici, radnici u zdravstvu i prosvjetari. "Prosječan građanin" sve teže živi, upozoravaju sindikati.

Od apatije do depresije

A ta upitna apstrakcija prosječnog građanina u Europsku uniju je ušla realistično, bez velikih očekivanja i euforije, tvrdi politički analitičar Žarko Puhovski. Ipak, u razgovoru za Deutsche Welle navodi kako se ni ona mala očekivanja nisu ispunila. "Hrvatska je, uz djelomični izuzetak Švedske prije dvadesetak godina, jedina koja je ušla u EU a da joj je, ne samo ekonomski kao Švedskoj tada, nego u svakom pogledu lošije no što je bilo prije", navodi i pri tome ne krivi Uniju. To je, smatra, urodilo nastavkom apatije i depresije koja se odnosi na sve političke konstrukcije pa i na EU.

"To nije stav klasičnog nacionalizma koji bi htio nacionalnu državu nasuprot Unije, već se živi u uvjerenju da tu pomoći nema te da nitko, pa ni Unija, Hrvatskoj ne može pomoći." Kada bi se poboljšala gospodarska situacija u Hrvatskoj, kada bi zemlja izašla iz višegodišnje krize, i stav prema Uniji bi se promijenio. No Puhovski upozorava na Marxov zaključak da društvena svijest kasni za društvenom realnošću. "Ako se to i dogodi, trebat će nekoliko godina da se promijeni svijest o stanju", upozorava.

Poduzetnici imaju pomiješane osjećaje

Iz krize se, sasvim je sigurno, Hrvatska neće tako brzo izvući. Vlada djelomično za stanje krivi ulagačko suzdržani poslovni sektor. A on pak, objašnjava ekonomski analitičar Damir Novotny, nije imao jedinstvena očekivanja od otvaranja velikog europskog tržišta i mogućnosti koje ono pruža. "Dio poduzetništva koji je bio oslonjen samo na domaće tržište i potražnju, nije dočekao Uniju s velikim entuzijazmom. No mali i srednji poduzetnici koji su bili orijentirani na europsko tržište, ono su već sada osjetili koristi od otvaranja granica. Sada lakše posluju, razmišljaju o novim investicijama i o tome kako će ih kandidirati za sufinanciranje iz europskih fondova", navodi Novotny naglašavajući pomiješane osjećaje u poduzetničkom okruženju.

Pojednostavljeno, velike tvrtke imaju osjećaj konkurencije i dodatnog pritiska, posebice oni koji su ranije uživali određene carinske zaštite poput prehrambene i konditorske industrije, a kojoj život otežavaju veliki trgovački lanci s uvoznom robom. "Ti poduzetnici nisu oduševljeni ulaskom u Europsku uniju", kaže naš sugovornik.

Poljoprivrednici su i dalje neorganizirani

Istovremeno i hrvatski seljaci poručuju da nisu sretni u Uniji. Potvrđuje to i agronom Miroslav Kovač iz udruge Život koja okuplja obiteljska poljoprivredna gospodarstva. On pak misli da je ulazak u EU ipak više negativno utjecao na hrvatsko selo. "Povećao se uvoz hrane, osjeti se neorganiziranost seljaka. To je nekompatibilno sa sustavom EU i dodatno povećava negativan dojam oko ulaska u Uniju", priča Kovač.

Razlog vidi u činjenici da je poljoprivreda bila nespremna. "Nestabilno tržište poljoprivrednih proizvoda je postalo još nestabilnije. Poljoprivrednici i obiteljska gospodarstva nemaju moć i nisu pregovarački jaki. Veliki sustavi koji su dominirali u proizvodnji hrane su također nespremni."

Redoviti prosvjedi seljaka, tvrdi naš sugovornik, nisu posljedica organiziranosti kakvu vidimo među poljoprivrednicima u zemljama EU. "Oni su upravo posljedica neorganiziranosti, jer seljaci s njima nisu postigli rezultate. Ne vidim da smo bilo što napravili. U tom kontekstu, Unija će nam biti dobar primjer." Dio obiteljskih gospodarstava će doći na svoje jer Unija bazira proizvodnju hrane baš na njima, tvrdi i dodaje da je Hrvatska imala obrnut proces koji ju je učinio prehrambeno ovisnom.

Liječnici bježe iz Hrvatske

Da ni zdravstveni sustav, pa tako ni liječnici, nisu profitirali ulaskom u EU, misli Ivica Babić iz Hrvatskog liječničkog sindikata. "Materijalni status i uvjeti rada su pogoršani, a socijalna i radna prava su smanjena", tvrdi. Pri tome upozorava na novi Zakon o radu za kojega mnogi tvrde da će dodatno ugroziti radnike.

"Ne poštuju se europski standardi po pitanju radnog zakonodavstva i radnih prava. Imam osjećaj da je vlast čekala ulazak u EU kako bi krenula s restrikcijama, pri tome ne vodeći računa da je trebalo nastaviti pozitivan proces usklađivanja s Unijom." Da ni liječnici ne očekuju previše od europske Hrvatske ilustrira podatkom kako je više od 400 liječnika zatražilo dokumente koji im omogućuju zapošljavanje u drugim zemljama Unije. "Ti dokumenti nisu besplatni, ni jeftini. Obzirom na deficit liječnika, riječ je o značajnom broju", zaključuje Babić.

Učitelji i nastavnici su sve potplaćeniji

Depresivni su i prosvjetari. Položaj zaposlenih u osnovnim i srednjim školama po svim pitanjima se dodatno pogoršao, misli Željko Stipić iz Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod. "Gubitkom pojedinih materijalnih prava i višekratnim smanjenjem plaća, zaposleni u školama su ostali bez iznosa u visini jedne njihove mjesečne plaće", priča sindikalist.

Kao drugi problem navodi sve češće prijetnje otkazima za učitelje. Ovih im dana, dodaje, slijede nova smanjenja plaća, a nenastavnom osoblju prijeti takozvani outsourcing. "Neizvjesnost, strah i zabrinutost su tri riječi koje najbolje opisuju stanje u školstvu", kaže naš sugovornik. "Očekivanja su bila drugačija i očekivali smo pozitivne pomake. Sigurno među zaposlenima u školama prevladava duh razočaranja. Vrlo teško je vjerovati da u doglednoj budućnosti možemo računati s pozitivnim pomacima."

Buxelles kao mjesto konačnog obračuna Hrvatske i Srbije?

Ipak, ako ne znaju kako iskoristiti europske prilike za gospodarski razvitak zemlje, hrvatski političari desne orijentacije sve su artikuliraniji u namjeri korištenja dominantnog položaja nad Srbijom koja tek pregovara o svojem članstvu u Uniji. Prilika je to, smatraju, da se otvore arhivi Jugoslavenske narodne armije, da se otkriju podaci o nestalima, da se povrate u ratu otuđene umjetnine i da Srbija u konačnici prizna agresiju nad Hrvatskom.

Analitičar Puhovski se nada da do toga neće doći. "Od premijera Ive Sanadera, preko Jadranke Kosor do Zorana Milanovića, uključujući i predsjednike Stipu Mesića i Ivu Josipovića, svi su ponavljali da Hrvatska svoju poziciju neće koristiti na tako ružan način kao što je to radila Slovenija prema Hrvatskoj ili Grčka prema Makedoniji. Ali ne mogu biti siguran, obzirom da je pogoršanje situacije u Hrvatskoj doprinijelo radikalizaciji lokalnog nacionalizma", razmišlja Puhovski o, kako neki tvrde, jedinoj prednosti koju je ulazak u Uniju donio Hrvatskoj. Nesumnjivo bit će to tema predizborne kampanje za Europarlament, ali i parlamentarnih izbora koji slijede.