EU Kroatien

Danas (10.6.) je povijesni dan za Hrvatsku. Ulazak u Europsku uniju, koji je sada nadomak ruke, znači ostvarenje najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja od proglašenja neovisnosti prije 20 godina. Gospodarski i politički reformski napori s pravom su nagrađeni najavom da će Hrvatska na ljeto 2013. biti primljena u EU. Hrvatska je uspjela ostvariti ono o čemu druge zemlje iz susjedstva sanjaju. Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Kosovo, Crna Gora i Albanija teže članstvu u Uniji. Sve su te zemlje, osim Kosova koje je tek 2008. postalo neovisno, već potpisale Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, kojim bi se trebalo podupirati približavanje tih zemalja Uniji. Znači li skoro članstvo Hrvatske da će ubrzo uslijediti i primanje drugih država u EU? Ne. Nažalost, puno toga ukazuje na to da će vrijeme čekanja za kandidate s jugoistoka Europe biti produženo na neodređeno vrijeme.

S jedne strane, razlog tome su postojeći deficiti tih zemalja u transformaciji. U svojim izvješćima o napretku EU kod svih kandidata upućuje na to da pravosuđe nije u dovoljnoj mjeri neovisno od politike, da je korupcija i dalje veliki problem, da nepotizam u gospodarstvu koči reforme. Političke elite često blokiraju napredak jer se, kao što je to slučaj u Bosni i Hercegovini, daje prednost interesima nacionalne skupine. U Albaniji pak napredak u pravcu EU-a sprječava duboko rivalstvo između vlade i oporbe. Europske perspektive Kosova otežane su zbog spora sa Srbijom oko priznanja. Makedonsko približavanje EU-u blokira svađa s Grčkom oko imena te države.

Hrvatska treba pomoći susjedima

No, istovremeno se ne smije zaboraviti da su postignuti i mnogi napretci. Najnoviji primjer je Srbija, koja je izručenjem haaškog optuženika Ratka Mladića napravila važan korak naprijed. Šanse za početak pristupnih pregovora s Beogradom su veće nego ikad ranije. Crna Gora se može pohvaliti uglavnom skladnim suživotom nacionalnih skupina. Sve države su postigle napredak na području gospodarstva i politike. No, teško da će članice EU-a u dovoljnoj mjeri nagraditi ta dostignuća. Jer, prevelik je njihov strah da će zemlje zapadnog Balkana u Uniju donijeti još više problema. Pored neriješenog sukoba na Cipru, Kosovo bi tada moglo postati još jedan problem, plaše se protivnici proširenja Unije. Osim toga, već sada je teško progurati jedinstvene standarde u cijelom EU-u, što je vidljivo i u raspravama oko ulaska Bugarske i Rumunjske u šengenski prostor, kažu protivnici proširenja.

Ta je rasprava posvuda dodatno opterećena i financijskom krizom u Grčkoj. Vrlo brzo se barata jeftinim parolama o tome kako navodno lijeni stanovnici juga Europe iskorištavaju marljive sjevernjake. Birači rado čuju takve izjave. No, zbog tih populističkih i emocionalnih rasprava pati i ugled grčkih susjeda. Premalo se pozornosti daje primjedbama zagovornika proširenja Unije da perspektiva za članstvo povezana s postavljanjem uvjeta stvara pritisak za provedbu reformi. Osim toga, bi li Mladić danas bio u Haagu, da Srbija tako žarko ne želi u EU? Ne smije se zaboraviti ni to da je zapadni Balkan zanimljiv za EU zbog svojega gospodarskog rasta. A prije svega ni činjenicu da je Europska unija jedan mirovni projekt.

EU sada na zapadnom Balkanu mora odigrati upravo onu istu ulogu koju je preuzela nakon Drugog svjetskog rata na zapadu Europe i time pomogla stvaranju stabilnosti i napretka na kontinentu. No, to bi moglo potrajati duže nego što stanovnici jugoistočne Europe misle. Tu gorku istinu političke elite moraju priopćiti svojim biračima. I oni im moraju jedno objasniti: europska integracija nije nadomjestak za gospodarske reforme, koje sami moraju provesti. Upravo zbog toga što će čekanje potrajati duže nego što bi njihovim biračima bilo drago. Buduća članica Europske unije Hrvatska trebala bi pomoći svojim susjedima na tom teškom putu.

Autorica: Verica Spasovska (ajg)
Odg. urednik: Anto Janković