Hrvatski novinari - sluge kapitala i vlasti?

Iako ga se svrstava u ugledne istraživačke novinare, Ivo Pukanić je prije smrti bio bliži političkim elitama nego struci. Izravno je, primjerice, posredovao kod uhićenja haaškog optuženika za ratne zločine Ante Gotovine. Mnogi detalji vezani uz Pukanića izašli su na vidjelo kada je na internetu objavljen transkript SMS-poruka s njegovog mobitela, korišten na suđenju. Tražio je i činio usluge ministrima, dopisivao se s glavnim državnim odvjetnikom, a osobito zanimljiva je prepiska s jednim kolegom – medijskim tajkunom Ninoslavom Pavićem. Transkripti otkrivaju i Pukanićev i Pavićev odnos prema čitateljima koje nazivaju „budalama“, a novinare „idiotima“, „pacijentima“, „budaletinama“, kaže kolumnist internetskog portala index.hr Tomislav Klauški. „Ivo Pukanić je od svega najmanje bio novinar, a najviše politički akter koji je bio dobar sa svima, iskorištavao svoje veze i prijateljstva i zapravo je krojio ne samo medijsku, nego i političku scenu.“

Stoga je teško na taj način gledati je li Pukanićevo ubojstvo udar na slobodu medija u Hrvatskoj, ali je, kaže Klauški, dragocjeno da se digne buka, jer stanje u hrvatskim medijima je sve drugo samo ne dobro. „Od kako je HDZ došao na vlast 2004. godine, stanje u medijima se u Hrvatskoj rapidno počelo pogoršavati, što nije posljedica samo pukog političkog pritiska, nego je posljedica i ekonomskih promjena i vlasničke strukture, ponašanja vlasnika, a najmanje ima krivnje na samim novinarima.“

Novinari ne rade za čitatelje i slušatelje

Najveći problem je što gotovo 70 posto današnjih medija ne rade za ljude koji ih kupuju, slušaju ili gledaju, nego rade za oglašivače i vladajuću politiku. „Od toga generiraju svi ostali problemi – od toga da se zataškavaju afere, ne samo političke, nego gospodarske. Ne dira se u one dijelove gospodarstva koji su najveći oglašivači kao što su telekomunikacije, bankari i slično.“

Na svojoj koži je to osjetila Vedrana Milas, glavna urednica nezavisnog mjesečnika In medias res. Jedna marketinška agencija ponudila joj je paket oglasa od kojih bi list „živio kao bubreg u loju“. Kvaka je jedino u tomu što osim reklama o mobilnim operaterima T-Comu i VIP-u te najvećem hrvatskom poljoprivredno-trgovačkom koncernu Agrokoru ne bi smjela objaviti ni slovo. Uzgred, vlasnik Agrokora posjeduje Tisak, praktično jedini distributerski lanac tiskanih medija u zemlji i sam diktira uvjete po kojima će se pojedini naslov dostavljati na kioske.

Informacije samo odabranima

To je samo jedan primjer reketa na hrvatskoj medijskoj sceni, koji pokazuje da se gospodarski pritisak na novinare pridružio već postojećem političkom. Nepodobne se kažnjava uskratom informacija – upozorava oporbena političarka, socijaldemokratkinja Željka Antunović. „Informacije dolaze samo biranim novinarima i to naravno za različite protuusluge.“

U takvim okolnostima, kaže Klauški, novinari „jednostavno počinju udarati u one strune koje smiju, one teme koje smiju udarati. Dakle, pokrene se hajka protiv političara koji je već pripremljen za odstrel i na tome se diže naklada i ugled, međutim, od tog slučaja se rijetko kad ide dalje.“

Poplava senzacionalizma, primitivizma …

Pribjegava se žutilu koje je preplavilo sve hrvatske medije. Na to je, odlazeći s predsjedničke dužnosti upozorio i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. „Zamjeram itekako vlasnicima koji su se poveli isključivo za interesom profita, zanemarujući često pri tome javni interes. A osobito zamjeram medijima koji su po svom karakteru javni, a prihvatili su pritome zakon žutila što zabrinjavajući dominira našom medijskom scenom.“

Središnje informativne emisije svih triju nacionalnih kuća (jedna javna i dvije komercijalne) objavljuju sve kraće priloge, što je dio trenda ubrzanog načina izvještavanja. Kako je pokazala nedavno objavljena analiza, glavni akteri priloga su vladajući političari. Oporba je u nešto u većem postotku zastupljena na komercijalnim tv-postajama, ali tamo su također kriminalci i celebrities zastupljeniji od sportaša ili umjetnika. Ništa bolja situacija nije ni u tiskanim medijima koji su praktično podijeljeni između dva koncerna: EPH (kojemu je suvlasnik njemački WAZ) i austrijske Styrije.

Od politike do podzemlja

Na nedavno održanom okruglom stolu na kojem se nije našao odgovor na pitanje „Tko stvarno vlada medijima“ kolumnist Danko Plevnik je ustvrdio. „Vladaju vlasnici, politika, kapital, obavještajna zajednica, paraobavještajno podzemlje, oglašivačka industrija, veliki poduzetnici, mafija, reket, publika… a ne vladaju izgleda jedino novinari.“

Mediji ne ispunjavaju svoju ulogu, kaže predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Zdenko Duka. „Mislim da mediji sada ne ispunjavaju u potpunosti svoju društvenu ulogu, dakle, ne kritiziraju društvene pojave, politiku, ne kontroliraju vlast u zemlji.“

Mediji slobodni, novinari ne

Pad profesionalizma, kaže Duka, posljedica je i činjenice da su novinarima ugrožena radna mjesta i radna prava. Plaće se smanjuju, ukidaju redakcije i osnivaju agencije, s kojima se trguje, a novinarima se prijeti otkazima, ako ne pristanu na uvjete poslodavaca.

No, HND ne sjedi skrštenih ruku. Alarmirao je javnost kada su na HTV-u s ekrana micali novinare koji su postavljali neugodna pitanja. Vodstvo javne televizije je smijenjeno, no ni nakon dva natječaja nije izabran novi glavni ravnatelj, u čemu, smatraju u HND-u, ponovno prste imaju vladajući.

Još jedno zvono na uzbunu novinarski ceh diže upravo danas na Dan slobode medija. Pet do 12, zajedno sa sindikatima HND će na konferenciji za novinstvo govoriti o sumraku hrvatskog novinarstva. Jer trenutno vlada mišljenje da u Hrvatskoj danas postoje slobodni mediji s neslobodnim novinarima.

Autorica: Tatjana Mautner, Osijek

Odg. urednik: Anto Janković