I bebama treba čitati

Bebama se ne mora čitati Goethea, ali ne bi bilo loše čitati im neku slikovnicu za djecu. To savjetuje studija Zaklade za čitanje (Stiftung Lesen). Roditelji počinju čitati svojoj djeci tek kad im je devet mjeseci ili više, a trebali bi puno ranije, smatraju autori studije. Oni ukazuju na činjenicu da se kod ranog čitanja djeci ne radi samo o njihovom učenju govora. Radi se i o osjećaju zbrinutosti, kažu stručnjaci, napominjući da je reprezentativno istraživanje pokazalo kako petina djece ostane bez toga iskustva.

Emocionalna komponenta

Mozart za vrijeme plivanja za djecu, kineski za djecu koja još ne znaju hodati? Osobna stremljenja nekih roditelja u novije vrijeme su izrodila i neke neobične pojave. Ali, stručnjaci za obrazovanje smatraju da je osnovna tendencija pozitivna. Dobro i raznovrsno obrazovanje je jako važno, pokazalo je reprezentativno istraživanje među roditeljima koji imaju djecu u dobi između tri mjeseca i tri godine. 86 posto majki i očeva kažu da je dobro obrazovanje važno za njihovo dijete, što je više nego onih koji kažu da im je važna uljudnost i dobro ponašanje njihove djece (83 posto). A da čitanje pripada u obrazovanje, to je za većinu roditelja samo po sebi razumljivo. No kod mnogi roditelja je primjetna greška u razmišljanju kada je u pitanju čitanje djeci. „Roditelji imaju jedan poprilično trezveni pogled na čitanje. I misle da dijete treba već nešto znati kako bi imalo koristi od čitanja. No podcjenjuju emotivnu komponentu ovog rituala", kaže voditeljica studije Simone Ehmig. Zajedničko prelistavanje slikovnica ili knjiga pridonosi stvaranju bliskosti, a pritom kod djeteta izazivaju osjećaj sigurnosti i zaštićenosti.

Preko opipa do čitanja

Tromjesečna beba nije u stanju dulje promatrati slike ili slušati priče. „Na samom početku mnogo toga ide preko opipa. Djeca doslovno upoznaju predmet knjigu. I nije strašno ako koji put u nju i zagrizu", kaže Ehmig. Prve dječje knjige su ionako od „robusnijeg" materijala poput plastike, tekstila ili drva, a to su materijali koje djeca preko opipa već poznaju preko svojih igračaka. „Kada se kasnije susretnu s pravom knjigom ona više za djecu nije strani nego dobro poznati predmet koji je sastavni dio životnog okoliša", kaže stručnjakinja. Kad je čitanje u pitanju, nikada ne može biti prerano. Jer: istraživanja pokazuju da jedna petina roditelja uopće ne čita svojoj djeci, a svako drugo dijeta odrasta u domaćinstvu s najviše deset dječjih knjiga.

Investicija u budućnost

Antje Neubauer iz odjela za obrazovanja Zaklade Njemačkih željeznica ukazuje na povezanost čitanja u najranijoj dobi s kasnijim odnosom prema pisanoj riječi. „Ako se djeci često čita i ako i sama čitaju onda im je kasnije u životu lakše razumjeti tekstove", nadopunjuje Ehmig. Navika roditelja da čitaju djeci nije samo stvar obrazovanja nego i vlastitih iskustava iz djetinjstva. „To je začarani krug: tko sam nije doživio da mu roditelji čitaju, vjerojatno to ni sam neće činiti", zaključuje Ehmig. Pritom ova navika nema veze ni sa stupnjem obrazovanja roditelja niti s primanjima. Često je, kako kažu stručnjaci, dovoljno malo za početak rituala čitanja. Koji put je dječja knjiga kao poklon inicijator. Jer, prema studiji, samo svaki sedmi roditeljski par nije iskoristio knjigu koju je dijete dobilo na poklon.

Ulrike von Leszczynski (dpa)