I deset godna nakon Miloševića medijima u Srbiji ne cvatu ruže

Deset godina nakon svrgavanja Miloševića s vlasti, među novinarima se može često čuti jedna, na prvi pogled paradoksalna, rečenica: da je devedesetih godina bilo više prostora za kritičko novinarstvo nego što je to danas slučaj.

Novinar Pavel Domonji, inače istraživač Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, kaže da su danas zapravo na sceni drugačiji modeli cenzure medija. Prema njegovim riječima, situacija je danas zapravo podmuklija nego što je bila tada. “Tada je bila otvorenija i brutalnija represija, a sada je, čini mi se, perfidnija i ponekad je teže objaviti jedan kritički tekst koji se ozbiljno bavi vlastima”, smatra Domonji.

Suptilni pritisak

Poznati srpski kolumnist Teofil Pančić smatra da je za vrijeme Miloševića zapravo postojao privid kritičkog novinarstva, jer su tada zapravo postojala dva paralelna medijska sustava u Srbiji: jedan je bio službeni, državni, režimski, a drugi je bio alternativni. “Taj privid je naprosto bio posljedica toga što smo živjeli u nekoj vrsti geta, malo i potpomagani od nekakvih fondacija pa smo nekako pregurali to vrijeme, a Milošević nas je tolerirao, pod uvjetom da ne budemo previše značajni, previše tiražni”, kaže Pančić.

Pavel Domonji ocjenjuje kako je danas na djelu podmukao financijski pritisak na medije, podsećajući da su u vrijeme Miloševića na dnevnom redu bili otvoreni pritisci na medije. “Sada su ti pritisci uglavnom prikriveni, iz pozadine, tako reći. Nema onog brutalnog pritiska kao tada, ali ima ovih perfidnih, prije svega financijskih pritisaka na medije”, kaže Domonji.

Financijski pritisak kao oblik cenzure

S Domonjijevom ocjenom se slaže i Teofil Pančić, koji navodi kako su mediji u Srbiji danas prije svega ekonomski ucjenjeni. “Danas i novine i televizije u jako velikoj mjeri ovise od oglašivača. A veliki oglašivači uglavnom nisu neki neovisni igrači, već su, na ovaj ili onaj način, povezani s državom, s vlašću, s ovom ili onom strankom, naravno - vladajućom. I onda je to opet jedna vrsta posredne političke cenzure i pritiska, kojima se uopće nije lako oduprijeti”, upozorava Pančić.

Za godinu 2009., za potrebe američkog Irexa, domaći medijski eksperti ocijenili su položaj medija u Srbiji prosječnom ocjenom 2,35 i primjetno je da ta prosječna ocjena iz godine u godinu opada. Vidjet će se kakva će ove godine biti prosječna ocjena, imajući u vidu da je Ustavni sud oborio drastične izmjene Zakona o informiranju, kao i činjenicu da se vlast sjetila da je Srbiji potrebna i strategija razvoja medija. Doduše, sa deset godina zakašnjenja.

Autor: Dinko Gruhonjić

Odgovorni urednik: Nenad Kreizer