I Hrvatska gubi najvažnije "sirovine" - nuspojave globalizacije
18. prosinca 2008
U većini zemalja riječ "migrant" ima negativan prizvuk. Migrante se često tretira kao građane drugog reda. Često se radi o ljudima koji nemaju nikakva prava, o jeftinoj radnoj snazi. Migranti su ljudi koji su svoju domovinu morali napustiti iz ekonomskih razloga, oni su u svijet otišli trbuhom za kruhom. Mnogi su morali pobjeći iz svoje domovine - na primjer zbog ratnih sukoba. Često se radi o vrlo kvalificiranim ljudima, čije su sposobnosti i znanja nužno potrebna zemlji iz koje potječu, bez obzira radilo se o stručnjacima u obrazovanom sustavu, ljudima koji šire demokraciju ili jednostavno o - roditeljima, koji "stvaraju" buduće generacije. Početkom ovog desetljeća Ujedinjeni su narodi prepoznali značaj ovog problema, te su današnji 18.12. proglasili "Međunarodnim danom migranata".
"Šljakanje" u nehumanim uvjetima
Radni uvjeti, u kojima mnogi migranti diljem svijeta moraju "šljakati", često su katastrofalni. Azijski "bauštelci" u arapskim emiratima, Nepalci na indijskim plantažama čaja ili kongoleški rudari u Angoli: svi ti ljudi otišli su u (e)migraciju kako bi mogli prehraniti svoje obitelji kod kuće. A u emigraciji ih se zna tretirati poput radnih životinja... Nekada ti ljudi završe i u ilegali. I onda žene moraju raditi kao prostituke, a muškarci u ilegalnim tvornicama. Bez zdravstvene ili bilo kakve druge zaštite.
Iako u nekim zemljama migranti rade u dobrim radnim uvjetima, na primjer rumunjski liječnici u Njemačkoj ili južnoafričke bolničke sestre u Velikoj Britaniji, i dalje je prisutan veliki problem, koji nastaje kada stručna radna snaga napusti svoju zemlju podrijetla. Pojednostavljano govoreći: siromašne zemlje plaćaju ceh za greške bogatih zemalja u planiranju i obrazovanju potrebnih stručnjaka. Bogate industrijske države trebale bi si (i morale bi!) priuštiti obrazovni sustav s kojim bi se sprječavalo nastajanje kadrovskih "rupa".
Migrante se može (i mora) shvatiti
Migrante, ljude koji okreću leđa svojim domovinama, možemo lako shvatiti: nije nikakvo čudo da se oni odlučuju na taj korak - dovoljna je samo pomisao na plaću koja je pet ili deset puta više nego kod kuće. S primanjima u inozemstvu oni mogu pomoći svojim obiteljima u preživljavanju, a djeci omogućiti bolju izobrazbu, mogu si konačno kupiti kuću ili stan. Novčani transferi emigranata važan su gospodarski faktor u mnogim zemljama. U smjeru Hrvatske, BiH ili Srbije emigranti iz Njemačke, SAD-a ili Velike Britanije godišnje pošalju milijarde eura/dolara/funti.
Pa ipak, dugoročno gledajući posve je neprihvatljivo da migracije, ta jednosmjerna ulica, najteže pogađa upravo najsiromašnije zemlje. I pri tome im oduzima jedine održive resurse, jedine održive sirovine s kojima mogu graditi vlastitu budućnost - a to su ljudska znanja i umijeća.