Wulff Rede

Njemački predsjednik Christian Wulff je u svom, s nestrpljenjem očekivanom govoru povodom proslave 20. godišnjice ujedinjenja Njemačke, problematiku integracije doseljenika stavio u prvi plan. I to s pravom. U polusatnom obraćanju predsjednika bilo je više riječi o integraciji i useljavanju, nego o njemačkom ujedinjenju. U Njemačkoj se već tjednima vodi verbalni rat zbog onih koji se navodno odbijaju uklopiti u njemačko društvo. Riječ je o ljudima koji ovdje žive, ali ne žele naučiti njemački jezik, ne priznaju Ustav i zainteresirani su samo za socijalnu pomoć, glase kritike. Wulff je spomenuo probleme, ali se nije previše bavio neuspjelom inegracijskom politikom „made in Deutschland“. Svi koji se useljevaju u ovu zemlju dužni su naučiti njemački i držati se njemačkih zakona. To se podrazumijeva.

Važna izjava o islamu

Kudikamo dalekosežniji je sadržaj predsjedničke poruke vezane uz islam: kršćanstvo i židovstvo su dio njemačke povijesti ali, kako je naglasio Wulff, "u međuvremenu je to i islam". Tako jasno to do sada nitko od političara nije formulirao. No nabrajanje „životnih laži“, kako ih je nazvao Wulff, zvučalo je nasuprot tome kao nešto što je već poznato. Ali, i to je u nedjelju rekao prvi čovjek države, a ne bilo tko: predsjednik je kritizirao sanjarije o multikulturalnosti koje prije stvaraju, nego rješavaju probleme. To je bio, prije svega, šamar ljevici. Wulff je također rekao da je Njemačka odavno doseljenička zemlja - saznanje je to koje još nije stiglo do svih pripadnika građansko-konzervativnog bloka.

Sada je jedino otvoreno pitanje kako će se dnevna politika odnositi prema porukama iz predsjednikovog govora koje sadrže i praktične prijedloge za poboljšanja. Na primjer, učenje jezika za cijele obitelji. Od kakve je koristi ako Ali prije podne u školi govori njemački, a poslije podne kod kuće samo turski, jer njegova majka ne zna njemački. Ili: nastava islama u njemačkim školama. Svakako ali na njemačkom i od strane njemačkih nastavnika, traži Wulff.

Mi smo jedan narod

Wulffu je uspjelo vješto povezati temu dana – njemačko ujedinjene s temom svog mandata. Uzeo je slogan istočnih Nijemaca iz 1989. godine „Mi smo jedan narod“ i proširio mu značenje: danas se pod tim podrazumijevaju svi koji žive u Njemačkoj.

Ustav predsjedniku ne ostavlja mnogo prostora za političko djelovanje. Ali ova funkcija raspolaže, ako ne svakodnevno, a ono s vremena na vrijeme, mogućnost upotrebe riječi. Od predsjednika se očekuje utjecanje na stanje duha u Republici. Utoliko je bio važniji prvi veliki govor Christiana Wulffa. Dan njemačkog ujedinjenja, i to dvadeseti, za njega i njegovu poruku bio je garancija da će mu biti posvećena najveća pažnja i da će, možda, imati isto takav utjecaj. Imajući u vidu aktualne rasprave o integraciji Wulff je iskoristio priliku kako bi postavio, barem osnovne, smjernice za razvoj politike.

Autor: Volker Wagener (Nenad Briski)

Odg. ur.: N. Kreizer