Sve više novinara biva ciljano ubijeno

Bio je to samo kratki video-razgovor preko Zooma, ali Najib Sharifi, voditelj "Afghan Journalists Safety Comitee-a", jedne nevladine organizacije za zaštitu novinara, djeluje iscrpljeno. Kaže da su protekli tjedni bili naporni. "Mislim da nikad ranije stanje nije bilo tako zastrašujuće kao što je sada. Jer, čini se kao da su sve novinarke i novinari u opasnosti", kaže Sharifi. "U samo šest tjedana smo izgubili četiri novinarke i novinara."

Sharifi nije jedini koji strahuje. 2020. je bila smrtonosna godina za novinarke i novinare na čitavom svijetu, kako je to zaključila organizacija "Reporteri bez granica" u svojoj godišnjoj bilanci. Već sredinom prosinca su "Reporteri bez granica" u prvom dijelu godišnje bilance izvještavali o uhićenim, otetim i nestalim novinarkama i novinarima. U drugom dijelu bilance je riječ o ubijenim medijskim uposlenicima. 

S oko 50 ubijenih novinarki i novinara je brojka nešto manja nego prije godinu dana, ali "Reporteri bez granica" su prije svega zabrinuti zbog ciljanih ubojstava. Primjerice, u studenom je u Afganistanu u bombaškom napadu na njegov automobil stradao novinar Mohammad Alijas Daji s radija Asadi, afganistanskog programa američkog radija Slobodna Europa. 

Tek prije oko dva tjedna je, također u Afganistanu, ciljano ubijena novinarka Malala Maiwand koja se također zalagala za bolju zaštitu žena koje rade u medijima. Maiwand je bila jedna od dvije novinarke koje su 2020. ubijene. A smaknućem Ruhollaha Sama u Iranu 12. prosinca je prvi put u proteklih 30 godina izvršena smrtna kazna nad jednim novinarom.

Broj ciljano ubijenih novinarki i novinara je zastrašujuće visok: 2020. je 42 njih ciljano ubijeno. To je više od 20 posto više nego 2019. godine.

Tobožnji mir

Pritom nije više samo riječ o ratnim i kriznim područjima u kojima novinari umiru u prvom redu. 2020. je skoro sedam od deset (68 posto) novinarki i novinara stradalo u zemljama u kojima službeno vlada mir. Usporedbe radi: 2016. je to bilo 40 posto. U te zemlje pripadaju na primjer Meksiko i Indija, dvije od pet najopasnijih zemalja za novinarke i novinare. U objema zemljama su 2020. zabilježena okrutna ubojstva. Novinari su živi spaljeni, raskomadani i glave su im odrubljene. 

Mnogi koji su ubijeni su obavljali istraživački rad, radili na osjetljivim temama poput korupcije i organiziranoga kriminala. Ali i rad na temama koje se tiču zaštite okoliša poput ilegalnog rudarstva su novinarke i novinare dovele u opasnost. No često ubojstva nad njima ostaju nekažnjena. Na primjer u Hondurasu su ubijena trojica novinara, a ni u jednom slučaju nisu pokrenute ozbiljne istrage, kako navode "Reporteri bez granica".

"U previše zemalja je za novinarke i novinare opasno po život izvještavati o korupciji, mafiji ili uništenju okoliša", kaže Michael Rediske iz "Reportera bez granica". "U zemljama poput Meksika, Iraka ili Pakistana moćni kriminalci, ekstremistične skupine i dijelom i korumpirane političarke i političari još uvijek mogu računati s tim da će za takve zločine proći nekažnjeno. Ti zločini nikad nisu usmjereni izravno samo na žrtvu. Svako ubojstvo jedne novinarke ili novinara je napad na pravo svih ljudi da se informiraju slobodno i neovisno."

Za Najiba Sharifija iz "Afghan Journalists Commitee-a" i njegove kolegice i kolege je veliki problem što često ne mogu imenovati počinitelje. U prošlosti su, kaže on, uvijek iznova iza tih napada stajali talibani ili takozvana "Islamska država" (IS), ali od mirovnih pregovora se talibani često distanciraju od napada. "IS je preuzeo odgovornost za nekoliko zločina, ali je to sve vrlo nejasno", kaže Sharifi.

Korona kao dodatna opasnost

Ove godine se pojavila dodatna opasnost za novinarke i novinare diljem svijeta: koronavirus. Već u prvom dijelu svoje godišnje bilance su "Reporteri bez granica" uputili na slučajeve u kojima su novinarke i novinari uhićeni zbog kritičnog izvještavanja o korona-mjerama. Neke od njih je zatvor stajao života.

Diljem svijeta je usto na stotine novinarki i novinara umrlo nakon što su oboljeli od Covida-19, ali se ne može nedvojbeno dokazati jesu li se zarazili u privatnom okruženju ili tijekom obavljanja posla. U tri slučaja, međutim, "Reporteri bez granica" polaze od toga da je "prilično sigurno" da su dotični novinari umrli zbog toga što su zbog svoga posla bili uhićeni te su se navodno u zatvoru zarazili koronom. Riječ je, između ostalog, o Mohamedu Moniru koji je u Egiptu bio u zatvoru i o Salehu al-Shehiju koji je u Saudijskoj Arabiji radio za dnevne novine Al Watan.

Obojica su, kako navode "Reporteri bez granica", kratko prije smrti neočekivano i u velikoj brzini pušteni iz zatvora. Monir je prije puštanja iz zatvora bio testiran pozitivno na koronavirus. Al-Shehijevo zdravstveno stanje se bilo pogoršalo te je nekoliko dana bio proveo na intenzivnoj njezi u bolnici. Je li doista umro od Covida-19 nije sasvim sigurno. Ali lokalni mediji polaze od toga, a sasvim sigurno se to i ne može potvrditi, navode "Reporteri bez granica", jer prema riječima te organizacije, saudijske vlasti odbijaju pružiti potrebne informacije.