Jad i bijeda u Idomeniju

To je poput rituala. Svako jutro tri, četiri autobusa stignu u Idomeni. Parkiraju na početku asfaltirane ceste koja vodi u izbjeglički kamp i čekaju. Popodne voze dalje, uglavnom su tada prazni. A ako i povezu malobrojne putnike, onda su to često obitelji koje se nadaju boljim životnim uvjetima u državnim kampovima u regiji. Radi se o malom broju ljudi koji napuštaju Idomeni, puno manjem nego broju novopridošlih izbjeglica. Iz dana u dan se izbjeglički kamp širi na sve strane. Jedina barijera je makedonska ograda na granici s Grčkom. Ne samo da se na poljima podiže sve više šatora, u kampu postoje već i jasne strukture – iako država s njima nema nikakve veze.

Grad bez države

Nevladine organizacije se brinu oko jela za izbjeglice, dijele odjeću i pokrivače, organiziraju medicinsku pomoć. U Idomeniju su već rođene i prve bebe, nekoliko žena uskoro će se poroditi, kaže jedna češka liječnica. Volonteri organiziraju i skrb o djeci. Baš kao i rad jedne čajane za mlade, a u večernjim satima i disko-klub na otvorenom u kojem se pušta arapska pop-glazba. U kampu se u međuvremenu trguje punom parom. Izbjeglice rade kao „leteći trgovci“. Prodaju ulje, voće, cigarete, baterije, kuhala na plin.

Oko čistoće u kampu se brine osoblje koje je angažirano uz pomoć novca inozemnih humanitarnih organizacija. S vremenom je postavljeno sve više toaleta, improviziranih tuševa, jednostavnih ležajeva, od grana se prave klupe, postavljaju plastične cerade kako bi štitile ljude preko dana od sunca. Samo je pitanje vremena kad će se početi graditi prve barake. A kad se to dogodi, onda će se moći govoriti o prvoj faveli Europske unije. S procijenjenih 13.000 do 15.000 žitelja Idomeni je u međuvremenu postao drugi najveći grad sjeverno-grčkog okruga Kilkisa.

1.500 eura za put u zapadnu Europu

Ako se može vjerovati navodima grčke vlade, onda je broj ljudi koji se trenutno nalaze u Idomeniju opao na 11.300. Nevladine organizacije i grčki promatrači koji su već mjesecima na licu mjesta, tvrde da je ta brojka pogrešna. No, ne mora to nužno značiti da grčke vlasti ciljano zavaravaju javnost. Brojke grčkih vlasti temelje se na podacima o onim osobama koje dođu u kamp i dragovoljno se prijave u provizorni policijski ured. Ali ne registriraju se svi. Među njima su i dva 20-godišnjaka iz sirijskog Homsa, Ahmed i Abdulhamid. Kao i svi drugi s kojima pričamo, i oni su uvjereni da će granica kad-tad opet biti otvorena, te da se mora samo strpljivo na to čekati – bez obzira koliko to dugo bude trajalo. Čini se kao da oni ne žele propustiti trenutak u kojem će granica opet biti otvorena.

Za Dianu i Anouara iz Alepa ostanak u Idomeniju ne dolazi u obzir. Nismo došli u Europu da bismo živjeli kao Sirijci u izbjegličkim kampovima u Turskoj i Libanonu, žali nam se Diana na tečnom engleskom. „Naša budućnost u Siriji je stvar prošlosti, mi budućnost želimo graditi negdje drugdje.“ A što ako opet zavlada mir? „Molim Vas, mir u Siriji?“ Oni neće podnijeti zahtjev za azilom u Grčkoj, ta zemlja ionako ima dovoljno problema, tvrde. Ne žele sudjelovati i u programu Europske unije o relokaciji izbjeglica, jer ne žele „doći u Mađarsku“. Pa Zapad se angažira u građanskom ratu u Siriji u ime slobode i ljudskih prava, naglašava Diana. I to je sve što zahtijeva za svoju obitelj: život u slobodi i u nekoj zemlji u kojoj vladaju stabilne prilike. A za nju je to Nizozemska. Njemačka? Ne, kaže ona, tamo trenutno raspoloženje za izbjeglice nije baš najbolje. Činjenica je ipak da su granice u smjeru (zapadne) Europe zatvorene. Ne za sve, dodaje Anouar. Tko ima 500 eura taj će biti prebačen iz Turske u Italiju, kaže on. Kako potvrđuju i drugi u Idomeniju, trenutno krijumčari ljudi za prebacivanje izbjeglica preko Makedonije u neku zemlju EU-a zahtijevaju 1.500 eura. I što će oni napraviti? „U Idomeniju nećemo dugo ostati“, kaže Diana.

„Ostanite gdje ste sada“

Ali će zato mnogi drugi ovdje ostati. Ili se ne usuđuju na kretanje na novi bijeg, ili jednostavno više nemaju novca za to. Temperature u Grčkoj rastu iz dana u dan, a situacija u kampu je sve kritičnija. Nadležna zdravstvena ustanova regije Sjeverna Makedonija već govori o „bombi koja će uskoro eksplodirati“. Vlada bojazan od izbijanja epidemija. Nakon hepatitisa A sve učestaliji su i slučajevi šuge. U kampu vlada velika vlaga terena, posvuda ima smeća, a volonteri dijele i hranu „dvojbene kvalitete“. Zbog pokvarenih namirnica prije nekoliko dana su žitelji kampa i protestirali.

Najkasnije sad bi država morala reagirati. Ali još se ništa nije dogodilo. Nasilje se neće primjenjivati, stvari će se pokušati mijenjati uvjeravanjem, tvrdi se iz vlade. Ali za to bi u Idomeni morali doći predstavnici vlasti i prevoditelji, kako bi na licu mjesta pokušali privoljeti izbjeglice na selidbu u državne kampove. To se još nije dogodilo. I to namjerno, pretpostavlja mlada Sirijka Zainab. Želi se demotivirati sve one koji žele doći u Europu, kaže ona. I poruka je očito stigla na pravu adresu. U međuvremenu svi u Idomeniju koje ona poznaje, svojim prijateljima i rodbini u Siriji poručuju: „Ostanite gdje ste sada!“