Iračke izbjeglice: "Dijete mi umire od gladi"

Tmurni oblaci nadvili su se nad izbjeglički logor Khazer na sjeveru Iraka. TV-snimke pokazuju kako su se, nakon obilnih kiša, pješčane staze između šatora pretvorile u blato. Tu, 40 km istočno od Mosula, na tisuće muškaraca, žena i djece iz ravnice Ninive našli su utočište, pobjegavši s područja zahvaćenih ratom. Iračanka Umm Rafi to opisuje ovako: "Živimo u blatu i kiši. Nemamo nigdje mogućnost da nešto kupimo. Nemamo hrane, odjeće, ništa nemamo. Već četiri dana imam jaku glavobolju, a ne mogu ni čaj popiti."

Skupina djece pokušava napuniti prazne boce vodom iz velike plastične bačve. Usprkos hladnoći nose kratke hlače i sandale. Zimsku garderobu su morali ostaviti u kućama, kaže Abu Soud. "Potrebni su nam pokrivači i odjeća, kiša stalno pada, a ovdje je puno male djece. Morali smo napustiti svoje kuće a da nismo mogli ništa ponijeti sa sobom. Ponijeli smo samo ono što je na nama. Smrzavali smo se ovog jutra, moja djeca nemaju nikakve odjeće, ništa nemamo za obući."

Mosul još pod nadzorom IS-a

Više od 20.000 ljudi je napustilo svoje domove od početka velike ofenzive protiv "Islamske države" prije dva tjedna. Mosul je i dalje kompletno pod nadzorom IS-a. U gradu je ostalo oko milijun i pol ljudi. UN računa sa stotinama tisuća novih izbjeglica, kada se oslobode sva manja mjesta u okolini od vladavine IS-a i kada počne završna bitka za grad. U izbjegličkim kampovima na sjeveru Iraka već sada skoro da nema mjesta. "Nedostaje i hrane i svega što je potrebno kako bi se ljudima dala prva pomoć", kaže upravitelj izbjegličkog logora Khazar, Razgar Obeid. "Mi smo novopridošlima dali šatore, madrace, pokrivače i hranu. Ali treba nam više hrane i humanitarne pomoći. Stalno smo u kontaktu s Ministarstvom za prognane i izbjegle, UNHCR-om i drugim organizacijama, kako bismo dobili kontrolu nad situacijom prije svega sada, kada je jako zahladilo."

Golim rukama djeca kopaju rupu u zemlji, kako bi bolje pričvrstila plavo-sivi šator. Unutra je nekoliko tankih madraca, na jednom konopcu visi dječja odjeća. Umm Rafi drži svoju kćerkicu u naručju, a drugom rukom briše suze. "Da nam je samo krov nad glavom, neka četiri zida, pa to nije puno. U ovom šatoru živi devet ljudi. Rado bih oprala našu odjeću i nešto skuhala djetetu. Ono samo što ne umre od gladi."