Irački premijer Maliki želi spasiti ugled vojske

Iračka vlada javlja o uspjesima u borbi protiv sunitskih ekstremista skupine ISIL (Islamska država Irak i Levant). Vojska je preuzela kontrolu nad gradovima Tikritom i Samarom sjeverno od glavnoga grada Bagdada, a ubijeno je 280 terorista, rekao je glasnogovornik predsjednika vlade Nurija al-Malikija u Bagdadu. Premijer time pokušava popraviti loš ugled vojske.

Vojska se našla na udaru kritike javnosti kada su mnogi vojnici dezertirali, a grad Mosul u sjevernom Iraku je praktički bez borbe prepušten teroristima. I u Tikritu, rodnom gradu Saddama Husseina, u kratkom vremenu zaposjednuta je guvernerova palača. Kako se samo moglo dogoditi da u roku od nekoliko dana u čitavim dijelovima zemlje, na sjedištima vlasti, televizijskim kućama i policijskim postajama vijore crne zastave džihada, pitali su se mnogi zbunjeni Iračani. Zar u Iraku nema snaga sigurnosti koje bi se suprostavile samoprozvanim "bogovima rata"?

Dobra plaća

Iračka vojska ima više od milijun pripadnika. Zajedno s policijom to je milijun i pol muškaraca i nekoliko žena, koji su na popisu za plaću vlade. Njihove plaće slove kao dobre, 1.000 dolara mjesečno, pa i više. Gotovo svaka obitelj u Iraku ima barem jednog člana u policiji ili vojsci. Oni su financijski stup društva, jer nezaposlenost je još uvijek velika, a drugi poslovi nesigurni. Unatoč svemu tome vojnici pljačkašima skupine ISIL nisu pružili otpor vrijedan spomena. Svjedoci iz grada Mosula i Tikrita javljaju kako su vojnici skinuli svoje odore, odložili oružje, napustili vozila i otišli kući. Drugi su pak u svojim vozilima izbjegli u kurdska autonomna područja u pravcu Erbila i Dohuka.

Loše naoružanje

SAD je gotovo 25 milijardi dolara izdvojio za obučavanje nove iračke vojske, nakon što je američki upravitelj u Iraku Paul Bremer u proljeće 2003. godine raspustio iračke sigurnosne snag,e te je utemeljio novu vojsku. Ali prilikom povlačenja američkih snaga osam godina kasnije interni izvještaj Pentagona pokazao je kako vojska još uvijek ne pokazuje "odgovarajući standard". Tako je primjerice naoružanje pograničnih snaga potpuno nedovoljno. I iako su obučene posebne jedinice za antiterorističku borbu, znatan broj vojnika ipak je minimalno uvježban. Kao apsolutna slabost u izvještaju se navodi nesposobnost iračke vojske da se bori s vanjskim neprijateljem. Gotovo da uopće nema zračne obrane, ratno zrakoplovstvo praktički ne postoji. Graničari kritiziraju nedovoljnu tehničku opremljenost na granici. Nemaju uređaje za noćno nadziranje, pa čak ni dovoljno dalekozora. Gotovo da je nemoguće ustvrditi je li riječ o ilegalcu, izbjeglici ili atentatoru samoubojici. Nema ni uređaja za otkrivanje eksploziva niti bilo čega takvoga.

Još gori je moral

Ono što je još gore od manjkavih uvjeta i nedovoljnog naoružanja je moral vojske. "Ne borim se za Malikija", čulo se proteklih mjeseci sve češće iz usta vojnika. Kada je došlo do otvorene svađe između predsjednika vlade Nurija al-Malikija u Bagdadu i predsjednika Kurda Masouda Barzanija u Erbilu, prije godinu dana Kurdi su masovno napustili vojsku i priključili su se vlastitoj kurdskoj vojsci. Borbeni moral sunita također je vrlo slab. "Obični vojnici samo se žrtvuju", kaže jedan od vojnika. Na višim položajima šijitski šef vlade nije trpio sunite. To se vidjelo već kada je sebi samo dodijelio Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova, koja po stranačkom ključu u stvari pripadaju sunitima. Amerikanci su željeli da nova iračka vojska bude borbena sila svih iračkih nacionalnosti, no to nije ostvareno zbog Malikijevog ponašanja.

Ali to bi se sada trebalo promijeniti. Redovna vojska bi se trebala pojačati dobrovoljcima i tako izvana donijeti motivaciju. Idući dani i tjedni pokazat će hoće li se ti planovi ostvariti.