Irski referendum između "hoćemo" i "moramo"
29. svibnja 2012I irski premijer Enda Kenny je upozorio građane pred referendum ovog četvrtka (31.5.) kako bi odbijanje pakta, značilo kako Irska ne zagovara fiskalnu disciplinu: "Odlučno prihvaćanje fiskalnog pakta dalo bi našoj zemlji sigurnost i stabilnost. To je našoj državi potrebno na putu daljnjeg gospodarskog oporavka.“
Takozvani Sporazum o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u gospodarskoj i monetarnoj uniji često se naziva tek "fiskalni pakt" jer on uvelike zadire u fiskalnu politiku država članica. Dogovoren prošlog prosinca, on predviđa strogu granicu za zaduživanje pojedinih država i automatski postupak kažnjavanja države koja ne pazi na svoje dugove. Dok se u svim ostalim zemljama o tome zaključivalo u parlamentima, Irci su jedini građani koji će i sami moći odlučiti, žele li predati i konačnu odluku o svom proračunu Europskoj zajednici.
Plašljivi investitori
Zapravo, ishod ovog referenduma nije toliko važan. Za razliku od irskog referenduma o novom europskom, takozvanom Sporazumu iz Lisabona 2008., za ovaj je pakt dovoljno da 12 od 17 zemalja zone eura ratificira taj sporazum. Ali baš zato jer su i Irci krajem 2010. godine dobili 67,5 milijarda eura od Europske unije, MMF-a i Europske središnje banke kako bi se spasili od državnog stečaja, eventualno irsko "ne" na ovom referendumu bi veoma loše odjeknulo. To bi onda značilo da je Irska nepouzdani partner i prestrašilo ulagače, posebice one iz SAD-a.
I irska vlada i građani su svjesni kako ovaj sporazum neće i ne može riješiti sve poteškoće i probleme, ali je fiskalni pakt dio rješenja. Zato prema posljednjim anketama oko 60 posto Iraca izjavilo je da će glasovati za fiskalni pakt, no još uvijek je velik broj Iraca neodlučan.
Irci se nadaju da će nakon nekoliko teških godina Irskoj konačno i polako krenuti na bolje. Mnogima je zaista dosta opsežnih mjera štednje. U protekle tri godine prihodi u javnom sektoru smanjeni su za 20 posto, a smanjene su i socijalne usluge, porasli su porezi, kao i stopa nezaposlenosti koja trenutno u Irskoj iznosi 14 posto.
Kako rasti bez novih dugova?
Za ovu godinu Irskoj se prognozira gospodarski rast od 0,5 posto. Bolje nego ništa, ali ipak nedovoljno da bi se podmirili svi dugovi, što Irska svakako želi učiniti. Za to je potreban rast od barem dva posto godišnje - ali oporba upozorava kako to nije moguće bez novih investicija, dakle i novih dugova.
Iako uvelike štede, Ircima je već pomalo dosta i štednje i novih nameta. Uvedeni su novi porezi od oko 100 eura po kućanstvu, a građani te zemlje sada moraju plaćati i za pitku vodu. To je u ostalim dijelovima Europe uobičajeno, ali ne i u Irskoj. Sve to uzrokuje postupni porast troškova života, a uporno pada i popularnost vlade premijera Enda Kennya.
Usprkos sve većeg nezadovoljstva, veoma je vjerojatno kako će prilikom odluke na referendumu kod građana Irske nadvladati razum. Konačno, baš zbog načela gdje više ne postoji mogućnost veta kako bi se zaustavio čitav proces, ovaj sporazum će biti nametnut Irskoj čak i ako glasuju "ne". To znači - time baš ništa ne bi dobili, nego bi ih samo približilo stanju kakvo već vlada u Grčkoj.