Isplati li se toplinska pumpa i u starijoj kući?

Heinrich Pfenning razmišlja o tome da zamijeni svoje plinsko grijanje toplinskom pumpom – kao i mnogi drugi u Njemačkoj. Navala na pumpe je počela već prošle godine kad je, po navodima europske udruge instalatera toplinskih pumpi, ugrađeno 2,2 milijuna tih uređaja, za trećinu više nego u godini prije toga. A pravi boom je nastao tek ove godine tako da u udruzi računaju da će do 2030. godišnje biti ugrađeno više od 10 milijuna toplinskih pumpi.

Ali i Heinrich Pfenning je ubrzo uvidio da je teško naći nekoga tko bi mu dao dobar savjet. On je informatičar, o termodinamici ne zna baš mnogo, ali zna računati. A njegova računica je sljedeća: njegova obiteljska kuća u predgrađu Kölna je stara tridesetak godina i centralno plinsko grijanje je također s početka devedesetih prošlog stoljeća. „Do sad nam je račun za plin bio 1.350 eura godišnje, ali cijena raste. Sad je već negdje oko 2.500 eura“, kaže nam kućevlasnik kojem je jasno da će trošak biti još samo veći.

Jedni kažu „može", drugi kažu „zaboravi"

Zapravo, za grijanje njegove kuće od 170 m2 i toplu vodu za troje ukućana mu je potrebno 21.000 kWh plina, dakle nekih 123 kWh po četvornom metru. To nije loše jer je i izolacija njegove kuće stare tridesetak godina bila za ondašnje pojmove solidno načinjena: stoljeće stare zgrade doista znaju biti „vila propuh“, ali danas je moguće sagraditi kuću kojoj je potrebno i manje od 50 kWh po kvadratu.

Glavno pitanje glasi: isplati li se ugradnja toplinske pumpe? I kakva ona treba biti, „obična“ ili takva koja bi koristila i geotermalnu energiju? Tu se trošak lako penje na nekoliko desetaka tisuća eura - ima li sve to smisla? Raspitivao se kod prijatelja, susjeda i čitavog niza majstora, ali time je zbrka postala samo još veća: „U osnovi, tu postoje dva tabora: jedni kažu 'zaboravite na toplinsku pumpu ako nemate podno grijanje', a drugi kažu 'da, to bi moglo ići'.“

Profesor Werner Schenk je specijalist za toplinske pumpe na Visokoj školi u Münchenu i on nam objašnjava kako u toj primjedbi o podnom grijanju ima – i nema istine. Čitavu kuću preurediti za podno grijanje je golem trošak koji se teško može isplatiti, ali točno je da toplinske pumpe rade na nižim temperaturama nego „obično“ grijanje – dakle sličnije podnom grijanju.

Grijanje malo po malo

Toplinsku pumpu „raspaliti“ na maksimum je besmislica: „Svaki stupanj manje temperature vode za grijanje povećava učinkovitost toplinske pumpe za 3,5%“, kaže profesor. Dakle najveća učinkovitost se postiže tek mlakim radijatorima. Plinsko centralno grijanje Heinricha Pfenninga staro trideset godina također ima opciju podešavanja temperature vode za grijanje tako da je to isprobao: „Na mom bojleru se voda za grijanje ne može podesiti na manje od 40 stupnjeva, ali sam ja i s mojim radijatorima mogao dobro grijati i za hladnih dana." Dakle, dobre su šanse i za toplinsku pumpu.

To je i mišljenje Mareka Miare iz Instituta Fraunhofer za solarne energetske sustave u Freiburgu. Toplinske pumpe se mogu isplatiti i u starijim zgradama, ali je onda pitanje kakve su to pumpe: „Toplinske pumpe sa zrakom kao izvorom topline u starijim zgradama prosječno stvaraju oko tri kilovatsati topline iz jednog kilovatsati električne energije.“ Pumpe koje koriste geotermalnu energiju i temperaturu podzemnih voda u prosjeku stvaraju 3,9 puta više topline.

Veliki planovi instalacije

Geotermalne toplinske pumpe znače i ozbiljne građevinske zahvate, što naravno i trošak tjera nebu pod oblake. Zato je Pfenning odlučio i točno zna što hoće: „običnu“ toplinsku pumpu. Sad čeka ponude izvođača. Po njegovoj procjeni, to će ga koštati nekih 31.000 eura, ali tu je i državna potpora od 30%.

Njegov plan je ambiciozan: on ne želi samo pumpu, nego i spremište zagrijane vode kako bi pumpa radila učinkovitije – ona troši mnogo energije ako se stalno pali i tek vremenom postiže radnu temperaturu. Prema kalkulatoru udruge proizvođača takvih pumpi, tako će mu biti dovoljna pumpa od jednog kilovatsata električne energije za 4,2 kWh toplinske energije. Dakle za 21.000 kWh na godinu će mu trebati oko 5.000 kWh električne energije.

I tu Pfenning ima planove: na krov kuće će postaviti fotovoltažne panelepa će tako 40% električne energije proizvesti sam. Njegova sreća jest i što je njegova kuća u Kölnu, dakle u jednom od najtoplijih područja čitave Njemačke, tako da je prosječna temperatura zimi plus 2 stupnja Celzijusa. Ipak, čak i s tim panelima – i akumulatorima će dobiti nekih 10.000 kWh električne energije godišnje tako da će mu struja iz utičnice trebati samo zimi: od proljeća do jeseni mu je za toplinu dovoljno i ono što sam proizvede.

Da podvučemo crtu...

A sad crta pod ovu računicu: kod tako ambicioznih planova se i 31.000 eura čini malo, čak i ako 30% dobije od države. Jer i u kući će trebati pregrađivati, već i da bi se stvorilo mjesto za dobro izoliran spremnik tople vode. Pfenning plaća 2.500 eura godišnje za grijanje plinom, s novim postrojenjem je izračunao da će plaćati manje od 2.000 eura za električnu energiju. Toplinsku pumpu, baš kao i akumulatore i solarne panele treba i održavati i provjeravati, to također košta više nego servis običnog bojlera.

Sve u svemu: da, toplinska pumpa se isplati na veoma dugi rok, pogotovo ako cijena plina i dalje bude rasla. Dodatni argument mu može biti što će tako smanjiti i emisiju ugljičnog dioksida za dobre tri tone godišnje.