Isti gazda, drugi statisti

Izbori, dramatičnih nekoliko mjeseci u iščekivanju nove vlade, navodni vanjski pritisci na mandatara Aleksandra Vučića, političari koji ne mogu na more (ili se sada moraju od tamo moraju brže-bolje vraćati kako bi saslušali premijerov ekspoze), hoće li LDP ući u vladu, beskrajna kadrovska nagađanja...

Sve je to završeno: Srbija će poslije gotovo šest mjeseci, ako tu računamo i predizbornu kampanju, dobiti novu vladu. Ako se pogleda njen sastav, sad je još manje jasno zašto se išlo na izbore. Nakon preranog obaranja vlade naprednjaka i socijalista, Srbija je ponovno dobila vladu - naprednjaka i socijalista. Na neki način je ta zemlja opet tamo gdje je bila na dan izbora 24. travnja, makar je u međuvremenu izbio skandal Savamala.

"Ponizniji prema Vučiću nego što je bio prema Miloševiću"

„Jednostavno mi je nevjerojatno da smo izgubili šest mjeseci i da smo na kraju dobili nešto što izgleda kao stara vlada“, kaže za DW novinar tjednika Vreme Dejan Anastasijević. „Time se očigledno šalje poruka da će politika ostati ista kao što je bila i prije izbora. Građani Srbije se sada opravdano mogu pitati što nam je sve ovo trebalo. Nije sporno da mandatar ima pravo birati svoj tim, ali ako pogledamo ovu, zapravo rekonstrukciju vlade, sve se to moglo učiniti i bez izbora i trošenja novca i energije koji su nam daleko potrebniji za neke druge stvari.“

Novinar Slobodan Stupar kaže da usprkos glasinama nije ni očekivao da će Liberalno-demokratska partija (LDP) ući u novu vladu Srbije jer je to potpuno nerealno. „To je stranka koja zapravo i nema zastupnika i ne znam što bi njihov ulazak u vladu promijenio u politici te vlade. S druge strane, socijalisti i Ivica Dačić su se pokazali kao poslušni partneri i mislim da je Dačić ponizniji prema Vučiću nego što je bio prema Slobodanu Miloševiću.“

No priča o vrtuljku koalicionih partnera i samih članova Vlade potpuno je nebitna, naglašava Stupar u razgovoru za DW. Jer sa Vučićem na čelu svaka je vlada ista. „On stvara vlade u kojoj su nebitni svi ministri i sve institucije. Samo je on bitan. Aleksandar Vučić na taj način ukida sva demokratska dostignuća u Srbiji. Sebe proglašava nepogrešivim, a povijest pokazuje da to nije dobro niti za jednu državu.“

Nekoliko novih imena u vladi nema nikakvu težinu, sa tim se slaže i Dejan Anastasijević. „Nitko od njih neće imati nikakvu autonomiju u toj vladi. Sve važne i strateške odluke - pa čak i one manje važne, donosi premijer Vučić. Bilo koji ministar koji bi pokušao da radi nešto samostalno ili da skrene sa zadanog kursa, vrlo brzo bi osjetio posljedice. Jedino će te nove osobe dobiti priliku da promjene vlastite živote, da zaposle neke prijatelje, članove obitelji, povise vlastiti standard. Ali za građane je to potpuno nebitno.“

Ministri kao hrana medijima i Bruxellesu

Pojedini novi ministri su izazvali pažnju medija već dok su bili predloženi. Stječe se dojam da će i slijedećih mjeseci glavna tema medija u Srbiji, umjesto da prate što vlada uopće čini, biti nova ministrica državne uprave i lokalne samouprave Ana Brnabić. Ona otvoreno priznaje kako je lezbijka i time će biti prvi gay-ministar u Srbiji.

Premijer Vučić tvrdi kako njene spolne sklonosti "nisu bitne" i kako je ona "dobar stručnjak". Slobodan Stupar smatra kako je to ipak dio Vučićevog marketinga i da je to „poruka Zapadu, eto vidite kakav sam ja vođa: u mojoj vladi i pripadnici gay populacije mogu biti ministri. Vučić sigurno očekuje da će to biti primijećeno i u Bruxellesu i svugdje gdje treba na Zapadu. A njemu je potpuno nebitno tko će biti ministar tog sektora, ionako će sve sam odlučivati.“

Pažnju je izazvalo i imenovanje ministra obrazovanja i znanosti, Mladena Šarčevića. On je osnovao nekoliko privatnih škola u regiji, a blago je reći da je privatno školstvo u Srbiji na lošem glasu. Privatno školstvo se do sada pokazalo više kao uslužni servis političke elite, a manje kao ozbiljan obrazovni sistem. Zato se strahuje da će se sa ovim ministrom samo dalje poticati privatno obrazovanje takvo kakvo već i jest.

Zanimljiva je i biografija novog ministra kulture i informiranja, inače pravnika Vladana Vukosavljevića. Kao kadar Demokratske stranke Srbije (DSS) bio je tajnik za kulturu grada Beograda, a pored toga bavio se trgovinom nekretninama i više uvozom robe nego izvozom. Neki lojalni mediji u njegovoj biografiji ističu kako je „veliki ljubitelj i poznavalac kulture i umjetnosti“, što je očito bilo dovoljno da postane ministar kulture. Dejan Anastasijević kaže da niti tu ne očekuje ništa od novog ministra, „niti da će se otvoriti muzeji, niti da će se poboljšati stanje medija i dovesti u red medijska džungla koja sada postoji. I to je još jedna poruka koju nam šalje Vučić, a to je kako ništa ne namjerava mijenjati.“

Mnogo gradilišta, ali nikakvi planovi

I sadržajno, Slobodan Stupar ne očekuje nikakve promjene: „Imat ćemo mnogo marketinga bez ikakvih rezultata. Mnogo konferencija za novinare i pri tome ćemo promatrati što čine strani čimbenici. Vučića u dobroj mjeri drži Zapad, zanimljivo je uplitanje Rusije, kineski faktor također. Ali i pored toga će biti najvažnije kakva će ekonomska situacija biti u Srbiji. Građani više ne mogu da trpjeti nova poskupljenja, potrebno je povećanje plaća i mirovina. To znači povećanje državnog deficita i to je začarani krug za koji ne znam da li će se moći prekinuti.“

Dejan Anastasijević isto tako smatra neozbiljnim opravdanja kako se formiranje vlade toliko odužilo zbog "vanjskog pritiska": "Točno se zna što od Srbije očekuje Bruxelles, a što očekuju Moskva i Washington. Njima je svejedno tko će biti na kojem mjestu, sve dok dobivaju ono što traže. To su dobivali od prošle vlade, to će dobiti i od ove vlade.“

U čitavoj toj priči oko ispunjavanja želja Bruxellesa, Washingtona ili Moskve, nitko se u Srbiji nije ozbiljnije pozabavio što će nova vlada donijeti građanima te zemlje. Dejan Anastasijević to sažima u dvije riječi: više istog. „Da li je to 'isto' dovoljno za građane Srbije, da li zaista osjećaju da 'svakim danom u svakom pogledu sve više napreduju', to ćemo vidjeti na slijedećim izborima.“