Istraživanje o žrtvama Berlinskog zida

Razlog tome je što su vlasti bivšeg DDR-a zataškavale te brojke i svijesno širile lažne priče i informacije o smrtnim slučajevima. Tek od kada su brojni dosjei bivše tajne službe DDR-a postali dostupni i nakon što je održano nekoliko procesa onima koji su pucali na prebjege, moguće je pojasniti sudbinu brojnih žrtava. Upravo je to cilj zajedničkog projekta Centra za povijesna istraživanja iz Potsdama i udruge Berlinski zid, koji finacira Savezno povjerenstvo za kulturu i medije.
Slike ranjenog i krvlju oblivenog 18-godišnjeg Petera Fechtera obišle su cijeli svijet. Taj je mladić bio ubijen 17. kolovoza 1962. godine, u pokušaju da zajedno sa svojim kolegom prijeđe granicu između zapadnog i istočnog Berlina. Ubijen je nekoliko metara od savezničke kontrolne točke, poznate kao Checkpoint Charlie.

Sudbine koje su ostale nepoznate

Fechterova je sudbina uzbudila duhove više od sudbina ostalih stradalnika zbog toga što se nitko nije usudio – ni s istočne ni sa zapadne strane – priskočiti u pomoć mladiću koji je umirao u mukama zbog straha da će pri pružanju pomoći i sami biti ustrijeljeni. Prošlo je gotovo sat vremena dok su pogranični vojnici odnijeli tijelo ubijenog mladića.
Takve se potresne slike žrtava zida kao što je bio Peter Fechter kasnije više nije moglo vidjeti u javnosti – žrtve neuspjelog bijega bile su poznate samo službi državne sigurnosti. Oni su rodbini žrtava podastirali kojekave izmišljene priče o uzroku pogibije, kaže povjesničarka Christine Brecht koja u ovom projektu istražuje takve lažne prikaze. Pri tome stalno otkriva brojne tragične sudbine: "Slučaj kada je na zidu ubijeno dvoje djece, a rodbini je priopćeno kako su se djeca utopila na kupanju. To je poznati slučaj - smrt Lothara Schleusnera i Jörga Hartmanna 1966. godine."
To su bili dječaci od 10 i 13 godina. Jörgov je otac živio u zapadnom Berlinu, a djeca su ga htjela posjetiti. U pedantno vođenoj kronološkoj statistici žrtava oni se vode pod brojem 60 i 61. Do sada su znanstvenici mogli razjasniti 125 smrtnih slučajeva. Među njima su i ubijeni pogranični vojnici sa istočne kao i zapadne strane zida.

Manje žrtava - zbog jače kontrole ili popuštanja?

Činjenicu da je tijekom prvih pet godina nakon izgradnje zida ubijena polovica svih prebjega povjesničar Hertle objašnjava sustavnom izgradnjom graničnih kontrolnih uređaja. Tijekom 70-tih i 80-godina ponovno je pao broj žrtava, kaže Hertle: "To je zbog toga što su se poboljšali alarmni sustavi na granicama. Ali, moguće je da to ima veze s politikom popuštanja u DDR-u pri čemu su međunarodni forumi raspravljali o svakom pucnju koji je odjeknuo na njemačko-njemačkoj granici i za to tražili iscrpna objašnjenja".
Još nije istražen 81 slučaj pogibije, koje se dovodi u vezu s prelaskom zida, no već sada je jasno da će broj dokumentiranih žrtava zida biti još veći. Vjerojatno je i to da su 62 osobe, za koje se do sada vjerovalo da su žrtve zida, poginule pod nekim drugim okolnostima ili da su možda čak još na životu.
Ovaj bi projekt trebao biti završen do kraja sljedeće godine, a do sada istraženi slučajevi mogu se vidjeti na internetu. Na kraju projekta objavit će se knjiga o svim žrtvama. Rezultati će tako biti dostupni javnosti i ujednoće se moći odati počast svakoj pojedinoj žrtvi. To će biti počast odvažnima, uglavnom mladim ljudima, žrtvama druge njemačke diktature. "Osobito su me šokirali slučajevi kada su pogranični vojnici na bespomoćne izbjeglice pucali iz svih pravaca. Ponekad su vojnici ispaljivali i do 200 metaka iz kalašnjikova, najčešće u leđa ljudi koji nisu željeli ništa drugo osim doći na slobodu. To se bježanjemoglo spriječiti i drugim sredstvima", ističe Hertle.

Mukotrpan i dug posao

Rane članova obitelji i prijatelja žrtava nikada neće zacijeliti. Za mnoge od njih taj dio istraživanja o žrtvama dio je njihovog osobnog suočavanja s tom temom, ističe znanstvena suradnica Christine Brecht: "Neki se savim odlučno tome protive i kažu "ne" i mi to onda moramo poštivati. Kod drugih pak imamo dojam kako su jedva čekali da ih netko o tome nešto pita. Nekima je u pokušaju bijega ubijen otac, ali o tome se do sada nikada nije govorilo. Takvi su ljudi često otvoreni za razgovor. Oni se sami nisu time bavili i ne znaju puno o tome, jer se o toj temi ni u obitelji nije puno govorilo."
Projekt će biti okončan za godinu dana. Ohrabreni dosadašnjim iskustvima znanstvenici se nadaju da će uspjeti rasvijetliti sve smrtne slučajeve na njemačko-njemačkoj granici. To znači još jako puno posla, kada se ima u vidu da je ona bila duga 1.400 kilometara.