Italija - mogući razaratelj euro-zone?

Ovih dana ne treba se dogoditi puno toga da tržišta ne postanu “nervozna“. Vijest o najavi podnošenja ostavke premijera Maria Montia nakon što je izgubio podršku Berlusconijeve stranke, izazvala je upravo ovakvu reakciju.

Italija je i dalje u recesiji, a nedavno objavljene brojke pokazuju pad proizvodnje. Industrijska proizvodnja u listopadu pala je za jedan posto i to samo u odnosu na prethodni mjesec. U ponedjeljak ujutru (10.12.) razmjena u tri italijanske banke – Monte Paschi di Siena, UBI i Banca Popolare di Milano – bila je obustavljena jer su njihove akcije pale za posto što je izazvalo automatsko privremeno obustavljanje. Naslovi u talijanskim novinama bili su prepuni negativnih komentara. Ipak, stručnjak Morya Longo, postavio je video-analizu u kojoj navodi da će najveći rizik doći nakon izbora, negdje u veljači. On tvrdi da je do tada, sve što se može vidjeti u stvari samo špekulacija i dodaje da mu se čini kako ipak postoje i „neki znakovi optimizma“.

U Longovoj analizi, Montijeva ostavka nije iznenađujuća, s obzirom na to da je ta vlada uvijek i bila privremena. Plan za stabilizaciju koji je podsticao Monti nalazi se na dobrom putu i zbog toga, jedino što je potrebno je njegovo „odobrenje“ (od bilo koje nove vlade) kako bi tržišta ostala mirna“.

Poruka iz Njemačke: Nastaviti program štednje

Takav umirujući govor ponovio je i njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle.  On je u jednom intervjuu za tjednik Der Spiegel podsjetio na upozorenje iz Bruxellesa  rekavši kako Italija ne smije stati nakon dvije trećine puta kroz program mjera štednje. Bilo koje zaustavljanje na tom putu, „dovelo bi do turbulencija, ne samo u Italiji, već i u ostatku Europe“, upozorava Westerwelle.

Longo je također ukazao na to da je, u usporedbi s razdobljem od prije 18 meseci, javni dug Italije uglavnom u njezinim rukama, i samim tim potencijalno manje promjenljiv. Ali on upozorava da je vrlo moguće da, nakon izbora u veljači, tržišta postanu „zabrinuta“ jer, ako vladajuća stranka ne uspije osvojiti jaku većinu, sve pažljivo sprovođene mjere štednje mogu nestati. To bi, prema njegovom mišljenju bio „pravi test za tržišta“.

Povratak „kralja“?

Malo njih vjeruje da bi Berlusconi ponovo mogao pobjediti, iako se trenutna situacija može ocijeniti kao “povratak talijanskog kralja“. Njegovo ponovno pojavljivanje na nogometnoj utakmici podsjetilo je na njegov ulazak u politiku iz 1994. godine kada je, koristeći nogometni navijački izraz „Napred Italija“ (Forza Italia) osvojio premijersko mjesto. Potom se na to mesto vraćao još dva puta, usprkos činjenici da je često bio umješan u skandale kojima su slijedili sudski procesi.

Berlusconi je objavio da je „ušao kako bi pobjedio“. Ipak, politički analitičar James Wolston s američkog sveučilišta u Rimu misli da je pobjeda ovog puta nemoguća. Nedavna istraživanja javnog mijenja pokazuju da bi Berlusconi mogao osvojiti tek oko 15 posto glasova. Međutim, Italija nije poznata po jakim većinama. Sudeći po anketama, očekuje se da vodeća Demokratska stranka Piera Luigija Bersanija, osvoji dvostruko više glasova od Berlusconija –što je i dalje daleko od stabilne, vladajuće većine. Kao „antieuropski glas“, Berlusconi bi mogao osvojiti više glasova nego što se to očekuje s obzirom na nepopularnost mjera štednje, a to je svakako nešto što će i dalje zabrinjavati europske lidere.

Drugi trn u oku etabliranim političarima je „Pokret s pet zvjezdica“ (Movimento 5 Stelle), komičara Beppea Grilloa koji bi mogao osvojiti čak i 20 posto glasova na proljetnim izborima. Rudolf Lill, stručnjak za Italiju i povijesničar iz Kölna, ocjenjuje za DW da je Grillo „anti-političan“, ali dodaje i to da bi on ukoliko dobro prođe na izborima, mogao otežati rad vlade.

„Detonator bi mogao raznijeti euro-zonu“ 

Talijansko društvo je sada, više nego ikada, u krizi. Prema najnovijim istraživanjima Talijanskog nacionalnog istraživačkog centra (ISTAT), gotovo troje od 10 Talijana nalaze se na rubu granice siromaštva dok skoro pola talijanskih obitelji preživljava s manje od 2.000 eura mjesečnih prihoda po domaćinstvu. Situacija je znatno pogoršana u posljednje dve godine. Premijer na odlasku, Monti, izjavio je za list „La Republica“  kako je „veoma zabrinut“ za budućnost Italije, a u jednom intervjuu prošle subote u istim novinama upozorio je da bi Italija trebala  „izbjeći situaciju u kojoj bi ona mogla postati detonator koji bi mogao raznijeti euro-zonu“.

Međutim, ono što je dobro za Europu nije obavezno ono što se sviđa Italiji. Montijeve oštre mjere štednje otuđile su ga od mnogih Italijana i političara. Svi oni koji bi eventualno željeli doći na njegovo „prijestolje“, pažljivo će razmotriti koliko daleko će ići s mjerama štednje istodobno pokušati uvjeriti birače da im daju podršku na predstojećim izborima. Na kraju krajeva, odluku će donijeti talijanski narod.