"Njemačka nije Mađarska"

Sirijci, Iračani, Afganistanci i Pakistanci neprestano pristižu u München, u grad koji ih sve spremno dočekuje. Prava mašinerija bavarske efikasnosti – usporedo, naime, teku pripreme za doček oko šest milijuna posjetitelja, koliko ih se očekuje na predstojećem Oktoberfestu koji počinje sljedećeg tjedna. Odmah po dolasku na glavni kolodvor, izbjeglice prelaze u manji vlak koji ih dalje odvozi do najbližeg prihvatnog centra.

Najbliži prihvatni i transfer centar je u jednoj velikoj željezničkoj dvorani koja više nije u upotrebi te je, uz dolazak prvih izbjeglica i uz pristanak Njemačkih željeznica (Deutsche Bahn) pretvorena u prihvatilište za izbjeglice. Kako prenosi dnevni list Süddeutsche Zeitung, jedan telefonski poziv minhenskog gradonačelnika Christiana Reitera bio je dovoljan da gradske pivnice osiguraju klupe i opreme prihvatilište.

"Kakva je policija ovdje?"

Jamel, dobrovoljac - prevoditelj, stoji ispred centra. Na njegovom prsluku jasno stoji da govori arapski i kurdski jezik. Jamel kaže da ovaj neočekivani kraći put od glavnog kolodvora do prihvatnog transfer centra zbuni i iznervira izbjeglice. Mnogi su, kaže on, već traumatizirani nakon što su ih mađarski i bugarski policajci maltretirali, a onda se, umjesto očekivanih dočeka dobrih ljudi u Münchenu, za koje su već čuli, prvo susretnu s uniformiranim osobama, u koje, zbog loših iskustava, teško mogu imati povjerenje.

"Uplašeni su, misle da je Njemačka poput Mađarske", kaže Jamel za Deutsche Welle. "Misle da će ih policija tući, povrijediti. Stalno nas pitaju kakva je policija ovdje? Moramo ih uvjeravati da njemačka policija nije takva. Od jednog od izbjeglica sam čuo da im je jedan bugarski policajac tražio po 2.000 dolara po osobi da ih kamionom odveze od turske granice do Sofije."

Jamel dodaje da mu je problem objasniti mnogim izbjeglicama da su sada slobodni. "Neprestano pitaju jesu li u pritvoru? Mi im kažemo: 'Ne, možete ići ako hoćete'".

Volontiranje

Nema više masovnih dočeka izbjeglica, kao što je bilo nedavno, pretprošli vikend, kada su na minhenski glavni kolodvor iz Budimpešte počeli stizati vlakovi sa 20.000 ljudi. Očekivanja da će u ponedjeljak nakon tog vikenda stići još 10.000 izbjeglica pokazala su se netočnima, budući da ih je doputovalo tek 4.400. U utorak je broj novopristiglih izbjeglica dodatno opao, odnosno doputovalo ih je samo 1.340. "I 1.340 ljudi je velik broj u usporedbi s 'normalnim' vremenima", kaže glasnogovornica vlade Gornje Bavarske i dodaje da je situacija pod kontrolom.

Situacija bi mogla biti dosta teža da nema neumornih volontera – građana Münchena koji su svako jutro dolazili na kolodvor da vide kako mogu pomoći, no ljeto se bliži kraju i mnogi se moraju vratiti obvezama na poslu ili fakultetu.

Što sada?

No, hitne mjere poduzeti je lakše od osiguravanja dugoročnih rješenja, a Njemačka i nije uvijek imala baš primjerne rezultate u integraciji manjina. Zapravo, neki volonteri u Münchenu i nisu nešto puno razmišljali o odgovoru države na krizu, unatoč podršci i čestitkama Angeli Merkel u stranim medijima.

"Ponekad se čini da ova kultura dobrodošlice prestaje kod ovog staklenog zida (na dolaznom peronu)", kaže Colin Turner, glasnogovornik mreže volontera na minhenskom kolodvoru. "Naravno, postoje posebna pravila za sirijske izbjeglice, ali zašto ista pravila ne bi važila i za one koji bježe od 'Islamske države' u Iraku? Smatram da komunikacija nije dobra i iskrena jer javnost, posebno oni koji žele doći i pomoći i biti dijelom te kulture dobrodošlice, vjeruje da će svim ljudima biti pružena pomoć".

Turner dodaje da Njemačka još uvijek ima različita pravila za različite ljude iz različitih zemalja. Nitko ne zna da li će ljudima koji su s dobrodošlicom dočekani na minhenskom kolodvoru biti odobren azil i na koliko dugo, ili će biti prisilno vraćeni. "Na primjer, izbjeglica iz Eritreje, koji je dočekan s istom dobrodošlicom, ima drukčiji tretman nego netko iz Sirije", kaže on. "Ipak, mislim da je simbolika odgovora građana jasna – sustav se mora promijeniti. 'Tvrđava Europa' još uvijek je tu, ljudi se još uvijek dave, izbjegličke rute su još uvijek opasne sve do austrijske granice. Ljudi se probijaju ilegalno da bi se njihov status poslije legalizirao."

U međuvremenu Stephan Dünnwald iz Bavarskog vijeća za izbjeglice je zabrinut novim planom njemačke vlade kojim je predviđeno novo proračunsko izdvajanje od šest milijardi eura za pomoć izbjeglicama. "Naša kvota za odobravanje azila je oko 50 posto, što znači da bi oko 50 posto izbjeglica moglo ostati ovdje. Moguće je da i pola od tih ostalih 50 posto ostane, što znači, da ako ove godine u Njemačku uđe 800.000 izbjeglica, moglo bi ih ostati 600.000, što je nagli porast stanovništva. To je 600.000 ljudi koje treba naučiti njemački jezik, kojima su potrebni poslovi, mjesta na fakultetima, sportski tereni... Šest milijardi eura u tom slučaju se ne čini dovoljnima", poručuje Dünnwald.