Izbjeglice opet smiju na gradski bazen

"Jednom tjedno odlazim na plivanje u Bornheim i nikada nisam bila uznemiravana." Ova djevojka s dugom plavom kosom kaže kako se danas, kada se nađe na ulici u Bornheimu i kad joj u susret dolazi nepoznat muškarac, ne osjeća ugodno. "Ja se ne bojim, ali te priče ostanu negdje u glavi", kaže.

Ovoga jutra nema mnogo ljudi na ulicama Bornheima. Hladno je. "Stalno gledam iza sebe", komentira jedna žena i istovremeno gleda preko ramena. "Osjećam kao da me neko promatra." Kaže da iz kuće izlazi samo u pratnji supruga. On potvrdno klima glavom i mrmlja nešto poput "odvratno" i "mnogi muškarci dangube okolo". Jedan pak stariji gospodin iz susjedstva kaže kako je "nesigurno bilo i prije godinu dana". "I nije se nesigurnost povećala zbog izbjeglica", kaže on.

Paušalna zabrana

Bornheim, gradić između Kölna i Bonna, privukao je na sebe pažnju kada je prošli tjedan zabranio izbjeglicama pristup gradskim bazenima. Nakon što su učestale pritužbe žena zbog seksualnog uznemiravanja "muškaraca migrantskog porijekla", nadležna služba za socijalna pitanja donijela je zabranu pristupa bazenima za sve izbjeglice u tom mjestu. Ova paušalna zabrana izazvala je svjetsku medijsku pažnju i oštre kritike. Govorilo se kako se radi o diskriminaciji, izopćavanju i rasizmu.

Nakon što su se u novogodišnjoj noći dogodili masovni napadi na žene u Kölnu i drugim njemačkim gradovima, "senzibilitet za izbjegličku tematiku se promijenio", smatra nadležni za socijalna pitanja Bornheima. "Jedan dio izbjeglica dolazi iz zemalja u kojima vrijede drugačije vrijednosti i pravila, posebno kada se radi o ravnopravnosti žena. I zbog takvog kulturološkog šoka za pojedince nije jednostavno odlaziti na bazene gdje se susreću s oskudno odjevenim osobama", govori on braneći postupke gradskih vlasti.

Mnoge izbjeglice smještene u Bornheimu bile su šokirane i pogođene ovom zabranom. Bornheim je, istina, priopćio da se radi o privremenoj zabrani, no nije bilo naznaka da bi do ukidanja zabrane moglo doći već nakon tjedan dana. Još nije jasno zašto je došlo do te iznenadne promjene mišljenja. U svakom slučaju zabrana je ukinuta. A kako je na sve to reagiralo lokalno stanovništvo?

Gužva oko škole Johann Wallraf. Djeca istrčavaju iz zgrade. Dvije majke čekaju svoje kćerke. Roditelji su zabrinuti i plaše se, kažu obje. "Ako čovjek samo kaže svoje mišljenje odmah ga proglase rasistom." One su ljute i zato što općina građane nije precizno informirala o slučajevima uznemiravanja. Što se zaista dogodilo? Koliko daleko su išla ta seksualna uznemiravanja? Jesu li to zaista bile izbjeglice? Nejasnoće u vezi sa svim tim u gradu su izazvale glasine, predrasude i nesigurnost. "Žene su postale opreznije i ne hodaju naokolo same. Prvo ovi napadi u Kölnu, sad ovdje." Ali, nasrtaja je bilo uvijek, kaže jedan stariji čovjek, i prije nego što su izbjeglice došle u Bornheim.

Građani i dalje pomažu

Svi ovi događaji u Bornheimu nisu utjecali na one koji pomažu izbjeglicama. Spremnost na pomoć je ogromna u tom gradiću, kaže volonterka Isabelle Lütz. Ona kaže da pomagača ima više nego dovoljno, odnosno da svakom izbjeglici na raspolaganju stoji jedan volonter.

Isabelle Lütz nas vodi u sportsku dvoranu u kojoj su smještene izbjeglice. "Stambene jedinice" razdvajaju ograde i šarene tkanine koje zamjenjuju zastore. "Kada samo pomaknem zavjesu i pozdravim odmah me netko zove na kavu ili nudi orasima", kaže Lütz. Iza jedne od zavjesa živi Karim Ahmadi sa svojom petočlanom obitelji. Oni su pobjegli iz Afganistana. Prije nego smo počeli razgovor Karim je brzo pospremio "sobu". Na vješalici na zidu visi sva imovina njegove obitelji: jedna torba i dvije plastične vrećice s odjećom. Po podu su prostrte deke kako bi svojih osam četvornih metara pokušali učiniti domom.

Karim je u Njemačkoj promijenio treći smještaja. Bio je u Rosenheimu, Münchenu i Dortmundu. Sada je u Bornheimu. Kaže da su se prema njemu od prvog trenutka u Njemačkoj svi dobro ponašali. Za ono što se dogodilo u Kölnu i Bornheimu nema razumijevanja. "Ljudi koji su došli ovdje jer im je bila potrebna pomoć morali bi biti zahvalni i ne činiti kaznena djela. Ovo me šokiralo", kaže Karim. On jednostavno želi da atmosfera ostane i dalje ovako mirna i srdačna. Ono što na njih ostavlja dojam je to koliko ljudi im jednostavno i nesebično želi pomoći.

Isabelle Lütz priča kako rasprava o pristupu bazenu širi nesigurnost. "Ali o tome se mora pričati i to tako da se odmah ne diskriminiraju oni koji izraze strah. No isto tako me smeta kada netko o našim tražiteljima azila i mojim novim prijateljima priča nešto što ne stoji." Bilo kako bilo privremena zabrana pristupa bazenima u Bornheimu za izbjeglice natjerala je sve strane na razmišljanje.