Izbjeglice u Grčkoj dobile imidž neprijatelja
12. ožujka 2020Ovih dana iz Grčke stižu uznemirujuće slike: na grčko-turskoj granici - na rijeci Marici - snage sigurnosti koriste suzavac protiv izbjeglica i migranata koji pokušavaju doći u Europu. Noću patroliraju građanske straže u potrazi za novopridošlicama koje su možda neprimjećeno ušle u zemlju. Na otoku Lezbos stanovnici pokušavaju izbjegličke brodove odgurnuti od obale. A nedaleko od zloglasnog izbjegličkog kampa Moria, desničarske grupe šikaniraju i uznemiravaju članove humanitarnih i organizacija za pomoć izbjeglicama i tuku novinare.
Pet godina nakon prve velike izbjegličke krize, Grčka pokazuje svoje drugo – nehumano lice. Dani čuvenog pekara s Kosa, koji je dijelio kruh izbjeglicama i za to bio nagrađen Europskom nagradom za doprinos civilnom društvu, izgleda da su prošli.
Grčka u ratnoj groznici
Od nove navale beznadežnih na sjeveroistočne granice Grčke, podstaknute perfidnim otvaranjem turske granice od strane predsjednika Erdogana, zemlja se našla u svojevrsnoj ratnoj groznici. Čak se i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen osjetila dužnom uputiti apel grčkim sigurnosnim službama u kojem ih poziva na umjereniji odnos prema izbjeglicama na rijeci Marici .
Odgovornost za ovakav razvoj situacije snosi konzervativna vlada inače tako modernog premijera Kyriakosa Mitsotakisa, koji je od samog početka htio zauzeti oštriji kurs u izbjegličkoj krizi. Njegov glasnogovornik vlade Stelios Petsas rekao je nakon događaja na Marici da je Grčka izložena "asimetričnoj prijetnji".
Ovom namjerno odabranom vojnom terminologijom je preko noći promjenjen diskurs: izbjeglički problem u Grčkoj postao je sigurnosni problem. U skladu s tim promijenilo se i raspoloženje: na društvenim mrežama, za koje se zna da nisu mjesto za politički korektne, neprestano raste broj rasističkih komentara protiv novopridošlih, uključujući i komentare na DW-izvještaje o položaju izbjeglica.
Otoci više ne mogu izdržati navalu izbjeglica
Pet godina nakon prvog vala izbjeglica 2015. mora se reći da Grčka teško može odgovoriti izazovu od otprilike 110.000 izbeglica, koji u prosjeku dnevno borave u zemlji. I to usprkos prvobitno pozitivnom stavu širokih slojeva stanovništva i stotinama milijuna eura koji su pristigli iz Bruxellesa. Na indicije, po kojima su sredstva EU bila pronevjerena, nitko nije reagirao niti je pokretao istragu. Uredna i efikasna obrada zahtjeva za azil nikada nije ostvarena. Nije bilo široke rasprave o mogućoj integraciji izbjeglica u grčko društvo. Vlade u Ateni, bez obzira koje političke boje i orijentacije bile, uvijek su zanemarivale žalbe sa izbjegličkih otoka Lezbos, Kos ili Samos.
Lokalna društva na otocima nisu se sama mogla nositi s teretom novih dolazaka. Izbjeglički kamp Moria na Lesbosu odavno se pretvorio u gomilu očajnih ljudi. Takva situacija je najplodniji rasadnik rasizma, to sada izlazi na vidjelo. "Svi bi trebali otići", kaže jedan čovjek s Lezbosa za DW: "Oni bi se trebali vratiti u svoje zemlje i doći kasnije - kao turisti, kad se situacija popravi. Tek tada će kod nas biti dobrodošli."