Izraelci strahuju od rata s Hezbolahom

S vremena na vrijeme, zvuk granatiranja ometa inače miran dan dok Gilad Yehudai šeta uz brdo na periferiji kibuca Shamir, u regiji Gornje Galileje u sjevernom Izraelu. Golanska visoravan, koju je okupirao Izrael, udaljena je samo nekoliko metara, a dalje na sjeverozapadu leži Plava demarkacijska linija, odnosno granica između Izraela i Libanona.

Yehudai (45) kaže da je relativan mir varljiv. „Ovdje u Gornjoj Galileji i duž granice s Libanonom, to je već rat: projektili, dronovi, pucnjava, stalni alarmi, također s izraelske strane, avioni na nebu“, rekao je on za DW.

Brine se da će se situacija pogoršati: „Ljudi koji žive u središnjem Izraela ne osjećaju rat kao što ga mi osjećamo. Mrzim to reći, ali vjerujem [Hezbolahu], vjerujem njihovim prijetnjama“.

Galant: „Ne želimo rat, ali se spremamo za svaki scenarij"

Posljednjih tjedana pojačani su prekogranični napadi između Izraela i Hezbolaha, pritom Hezbolah, kojeg podržava Iran, ispaljuje rakete i bespilotne letjelice iz južnog Libanona sve dublje u područje sjevernog Izraela, a izraelske zračne snage napadaju sve dublje u južni Libanon.

Obe strane su pojačale prijetnje, izazivajući strah da je sveopći rat neizbježan.

Na sastanku s izraelskim ministrom obrane Yoavom Gallantom, nedavno u Washingtonu, njegov američki kolega Lloyd Austin je rekao:

„Još jedan rat između Izraela i Hezbolaha lako bi mogao postati regionalni rat, sa strašnim posljedicama po Bliski istok“.

Galant je rekao Austinu da Izrael preferira diplomaciju, ali da je spreman na sve. „Ne želimo rat, ali se spremamo za svaki scenarij“.

60.000 ljudi ne može se vratiti kući

Više od 60.000 Izraelaca još uvijek se ne može vratiti kući: nakon terorističkih napada Hamasa na Izrael 7. listopada prošle godine, stanovnicima udaljenima do pet kilometara od granice naređeno je da se evakuiraju. U napadima iz Libanona ubijeno je najmanje 25 Izraelaca, civila i vojnika.

S druge strane granice, također je raseljeno na desetine tisuća stanovnika južnog Libanona. Ubijeno je oko 400 ljudi, ogromna većina su bili operativci Hezbolaha, ali i najmanje 50 civila.

Procjenjuje se da Hezbolah ima oko 150.000 raketa i projektila sposobnih da pogode ciljeve bilo gdje u Izraelu. Izrael je u međuvremenu upozorio da bi mogao vratiti Libanon u „kameno doba“ - ako diplomacija ne uspije.

Za najgore se spremaju i vatrogasci u Vatrogasnom domu Hatzor. Izraelska suha, vruća ljeta uvijek im prave mnogo posla, ali ove godine se suočavaju i s velikim požarima izazvanim raketama i presretnutim projektilima, koji su ozbiljno oštetili rezervate prirode, parkove i šume.

„Znamo da će biti mnogo teže, pa se pripremamo, dobivamo osoblje i opremu“, rekao je Gadi Azoulay, zapovjednik vatrogasne službe. „Sada smo u fazi u kojoj čekamo sljedeći val, ako dođe, a nadam se da neće“.

U prvim mjesecima rata protiv Hamasa, činilo se da je Hezbolahova strategija uglavnom osmišljena da podrži Hamas u Gazi i da poveže svaki prekid neprijateljstava na sjeveru s prekidom borbi u Gazi.

„Hezbolah se umiješao zbog ove iranske strategije da ujedini snage oko granica Izraela“, rekao je Harel Chorev, povjesničar i stručnjak za palestinska pitanja iz Centra za bliskoistočne i afričke studije Moshe Dayan na Sveučilištu u Tel Avivu. „Hezbolah kaže vrlo jednostavnu stvar: sve dok se borite u pojasu Gaze, mi ćemo vas maltretirati i održavati ovaj rat iscrpljivanja na vašoj sjevernoj granici“.

Analitičari: Izrael bi se mogao odlučiti za preventivni udar na Hezbolah

Nedavno granatiranje uslijedilo je nakon dugog razdoblja relativnog zatišja, isprekidanog samo sa nekoliko kratkih incidenata, prekograničnih napada.

Na tom području je otvorenog sukoba posljednji put bilo 2006. Jednomjesečni rat okončan je rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a. Ali nedavni posrednički napori američkog izaslanika Amosa Hochsteina do sada nisu uspjeli dovesti do deeskalacije ili diplomatskog sporazuma, iako su obje strane signalizirale da ne žele sveobuhvatni rat.

Prema izraelskoj doktrini nakon 7. listopada, zemlja treba ponovno izgraditi svoj sustav odvraćanje od napada i „da se pobrine da Hezbolah ne izvrši sljedeći 7. listopada“, rekao je Chorev.

Neki analitičari vjeruju da bi se Izrael mogao odlučiti za preventivni udar na Hezbolah kako bi ga istisnuo iz pograničnog područja.

„Većina u Izraelu podržava rat protiv Hezbolaha, rat koji bi ga uništio i spriječio da napadne sjeverni Izrael, zauzme izraelska naselja i da uzme taoce. To je najdominantnije mišljenje, prema bilo kojoj anketi. Usprkos cijeni koju moramo platiti, sada ih moramo udariti“, rekao je Chorev.

Spakirani koferi

Konstantna prekogranična vatra utječe na život na obje strane granice. Vožnja na sjeveru po uglavnom praznim putevima pojačava dojam nadrealne atmosfere, jer Izrael ometa GPS signale u tom području kako bi spriječio napade navođenim projektilima. Aplikacije za navigaciju za pametne telefone svojim korisnicima kažu da se zapravo nalaze negdje u libanonskoj prijestolnici, u Bejrutu.

Usprkos tome što žive neposredno uz službenu zonu evakuacije, pa nisu ni morali otići, Yehudai, njegova žena, dvoje djece i njihov pas, napustili su svoj dom u listopadu, nakon prvih napada Hezbolaha. Vratili su se, ali njihovi koferi ostaju spakirani, stoje pored vrata. Yehudai, koji kaže da je politički lijevo krilo liberala, ne želi rat, ali ne vidi ni diplomatsko rješenje.

„Znam da me momci preko granice žele ubiti. Znam da imaju sposobnost da to urade i to baš sad", rekao je on i dodao da čak ni sporazum između Izraela i Hezbolaha možda neće biti dovoljan da mu smanji brige. „Hoće li me to uvjeriti da ostanem ovdje kada znam da oni u svakom trenutku mogu promijeniti mišljenje?“

Nitko nije mislio da će ova situacija trajati devet mjeseci, rekao je Yehudai, a nedavna upozorenja o neizbježnom sveopćem ratu s Hezbolahom stalno su mu na umu. „Svaku večer prije nego što odemo na spavanje, svako jutro kada se probudimo, razmišljamo da li da ostanemo ili da odemo, jer ne znamo što će biti dalje“.

*ovaj članak je najprije objavljen na engleskom jeziku