Jazz koji povezuje kulture i svjetove
10. rujna 2012"Riječi turskog pjesnika Nazima Hikmeta ´predajmo Zemlju u ruke djece´ sam prvi puta čula dok sam još bila i sama dijete", priča tursko-njemačka jazz-glazbenica Defne Sahin. Hikmet dalje piše: ´Djeca će iz naših ruku preuzeti Zemlju i zasadit će besmrtno drveće´. Defne Sahin je odrasla u Berlinu, Nazim Hikmet tamo nije dio školske lektire, ali njegove riječi ona nije zaboravila. I kada je došlo vrijeme da uglazbi jednu tursku pjesmu, riječi su ponovo isplivale na površinu. "Predajmo Zemlju u ruke djece" je bila prva turska jazz pjesma koju je Sahin napisala i izvela - i to je za nju bilo veliko iznenađenje: "Turski jezik i moderni jazz tako dobro pristaju jedno s drugim - te su pjesme divlje, iznenađujuće, ali upravo kakve trebaju biti."
Jazz nam otvara prostor za međusobno ispreplitanje različitih glazbenih stilova i kulturnih utjecaja, kaže Sahin, i uz to je jazz glazba koja živi od osobnosti glazbenika. Ta se glazba stalno razvija, kao i čovjek, i za Defne Sahin je to iskustvo međusobnog ispreplitanja stilova bilo odlučujuće: "Ja sam odlučila razvijati "moj jazz", uglazbila sam više pjesama Nazima Hikmeta i na kraju sam snimila album Yasamak."
Turski jazz - između radoznalosti i nepoznatog
S obzirom na priču o nastanku albuma "Yasamak" logično je bilo da Defne Sahin nije željela da se njegovo objavljivanje ograniči samo na Njemačku, već ga je htjela predstaviti i u Turskoj. Zato je spakirala kofere, jedan od njih napunila CD-ovima i otputila se prema Istanbulu.
Za razliku od Berlina, tamošnja je jazz-scena relativno mala, ali i tu postoji veliki broj ljubitelja te glazbe. U gradu postoji nekoliko jazz-klubova, svake se godine održavaju festivali jazz-glazbe i nekoliko je izdavačkih kuća koje objavljuju jazz. Kada je Sahin došla u Istanbul, često su je ljudi pitali, kako to da mlada djevojka turskog porijekla u Berlinu pjeva jazz, i otkuda joj ideja da za svoje nastupe uglazbi poeziju Nazima Hikmeta? Oni su ipak sa zanimanjem slušali njene koncerte a izdavačke kuće su započele pregovore o suradnji.
U Njemačkoj je to bilo teže. Mada je jazz-scena vrlo razvijena, i neke poznatije svjetske izdavačke kuće modernog jazza poput minhenskih izdavača ECM-a ili ACT-a imaju svoje sjedište upravo u Njemačkoj, u početku je malo tko vjerovao da je moguće s turskim jazzom privući pažnju publike. Defne Sahin je međutim bila uvjerena u uspjeh - i uporna: "Strani jezik u glazbi ne predstavlja neku prepreku već, dapače, stvara neku posebnu nijansu, daje nešto novo i drugačije, što slušatelja čini radoznalim."
Kod kuće u različitim kulturama
Defne Sahin za sebe kaže da je Berlinčanka turskog porijekla. "Berlin je moja domovina, tu se ja osjećam kod kuće. Ali ja ne mogu reći da sam Njemica. Ja imam i njemačko i tursko državljanstvo, dva materinja jezika i grčko ime." Njeni roditelji su prije 30 godina došli u Berlin, kao gastarbajteri prve generacije - i tu su ostali.
Defne Sahin se glazbom počela baviti još u mladosti, sa 16 godina je bila u Sjedinjenim Državama, u Philadelfiji, i tamo je u školskom big-bandu počela pjevati jazz. Kasnije je u Berlinu studirala na Institutu za jazz, a potom je putovala svijetom: ova 27-godišnjakinja je živjela u Barceloni, sama je putovala u Brazil, i živjela je u Južnoj Africi.
Razlike koje povezuju
Za svoj najnoviji glazbeni projekt ona često putuje na relaciji Berlin-Istanbul. Za nju ništa novo ni neobično: "Kada sam u Istanbulu, vidim da ja nisam prava Turkinja. Ja živim život između kultura, ali tu nije ništa zbrkano - za mene je to sve vrlo jasno."
Raditi paralelno u Istanbulu i u Berlinu znači i vrlo jasno vidjeti gdje su razlike dviju kultura. To je ponekad naporno, ali često i vrlo inspirativno. A razlike se ne vide samo u kulturnom okružju - i glazbene scene u ta dva velegrada su različite. "U Istanbulu je glazbeno tržište vrlo spontano i fleksibilno. Koncerti, konferencije za novinare, termini za snimanje u studiju - to se sve dogovara kratkoročno i zbiva brzo. Susreti se odvijaju nekada u uredu, nekada u kavani ili klubu. U Berlinu je sve organizirano mjesecima unaprijed. Ali zato tu čovjek zna s čime može računati, i na to se može bolje pripremiti", objašnjava Sahin.
Poezija Nazima Hikmeta ju je dovela u domovinu njenih roditelja, u Istanbul, i u međuvremenu je to postala i njena domovina. Defne Sahin živi između kultura i s njima. Ali uskoro ju put vodi u New York, i tome se vrlo raduje. "Zanima me susret s tom glazbenom scenom, ali i s okolinom u kojem migracija nema neko negativno značenje, već se doživljava kao bogatstvo. Jer ma koliko moja glazba i moja kulturalna raznolikost bili za mene samorazumljivi, ljudi oko mene me ipak stalno - i u Njemačkoj i u Turskoj - na nju podsjećaju", objašnjava Sahin. A u New Yorku je to drugačije.