Je li Bundeswehr uopće sposoban za nove zadaće?

Jedinice NATO za brzo djelovanje su zamišljene kao vatreni bedem Saveza. Te multinacionalne snage su u stalnoj pripravnosti i u 48 sati bi trebale moći biti tamo gdje treba, bilo gdje, na kopnu, na moru ili u zraku.

Uskoro bi NATO Response Force (NRF) trebale imati još veću snagu odvraćanja: to je zaključak sastanka Saveza prošlog tjedna u Madridu kako bi se ojačalo istočno krilo nakon napada Rusije na Ukrajinu. Zbog toga bi te jedinice trebale biti drastično pojačane, sa 40.000 na čak 300.000 vojnika – i to veoma brzo. Po najavi glavnog tajnika NATO Jensa Stoltenberga, većina njih bi trebali biti spremni već sljedeće godine.

Na političkoj razini, Njemačka je spremna sudjelovati u tom pojačanju: njemačka ministrica obrane Christine Lambrecht (SPD) je najavila kako će na raspolaganju biti 15.000 njemačkih vojnika kopnenih snaga, njih tri do pet tisuća bi trebali biti stacionirani u Litvi gdje ih je trenutno oko tisuću. Povrh toga, NATO može računati na 65 njemačkih aviona, 20 brodova razne namjene, kao i na sastav specijalnih jedinica KSK.

Tenkovi ne voze, helikopteri ne lete...

Ali u Njemačkoj - i u samom Bundeswehru se mnogi hvataju za glavu kod takvih obećanja. Već kod isporuke oružja Ukrajini tu nije bilo riječ o izbjegavanju odgovornost, nego je njemačka vojska mjerama štednje od kraja hladnog rata tek sjenka onoga što je nekad bila. Predsjednik udruge pripadnika Bundeswehra Andre Wüstner upozorava kako se njemačkoj vojsci “daje gigantski zadatak dok je ona u stanju najmanjeg Bundeswehra svih vremena. I sad ona treba biti sposobna preuzeti te obaveze...”

Trenutno Njemačka ima oko 183 tisuće vojnika – 1990. ih je imala oko pola milijuna. A o stanju njihove opreme je svjesna i sama ministrica obrane: “Na papiru imamo 350 oklopnih vozila Puma, zapravo je njih 150 spremno za misiju“, izjavila je Lambrecht u raspravi u Bundestagu koncem travnja. Kod helikoptera tipa Tigar je još gore: od njih 51 je za let sposobno njih – 9. Nedostaje zaštitnih prsluka, noćnih vizira, čak i naprtnjača, a nema dovoljno niti toplog rublja za vojnike na istočnom krilu.

Nema tenkova u samoposluzi

Stanje je toliko loše da predstavnik pripadnika Bundeswehra ne vjeruje kako će i 100 milijardi eura posebnog izdatka koje je najavio kancelar Schulz – biti dovoljno. „Ako se želi postići ono što se namjerava, onda tu govorimo o volumenu od preko 200 milijardi“, izjavio je Wüstner na postaji ZDF.

Što je najgore, čak niti novac nije najveći problem, upozorava Christian Mölling iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (DGAP). Jer oružje se niti ne može nabaviti tako brzo: „Police s oružjem su prazne. Na tržište dođe tek ono što kažete da ćete kupiti. To nije tako da tenk možete kupiti u samoposluzi. Oni se prvo trebaju napraviti i ne stoje tek negdje u tvorničkom dvorištu. Barem ne dobri tenkovi.”

To znači da se hitno mora i naručiti sve što je potrebno: „Ako Bundeswehr hoće dobiti što želi, onda se brzo mora to i naručiti, od tenkova pa do topništva i svega ostalog.” Tu nije samo riječ o oružju: “Vojska mora biti sposobna za brzo premještanje i transport. I - a to je u vojsci najvažnije, sposobnost komunicirati.” Već godinama se na vojnim vježbama NATO-a na jedinice Bundeswehra gleda kao na siročad: praktično sve druge vojske imaju digitalnu komunikacijsku opremu, jedino vojnici “tehnološke velesile” Njemačke, imaju uređaje starog tipa – koji uopće niti ne primaju poruke novog sustava. To se sve zna, ali novi uređaji još nisu stigli.

Njemačka mora početi i razmišljati drugačije

U miru se ti nedostaci još nekako mogu zakrpati, kaže Mölling. "Ali u borbi su takvi nedostaci brutalno vidljivi. Ako ih se ne savlada, onda ste u slučaju dvojbe – mrtvi.”

Njemačka povrh toga treba promijeniti i svoj način razmišljanja: sve donedavno su druge članice NATO-a u krizama slale vojnike, a Njemačka je u pravilu slala – novac. Već i zbog te suzdržanosti pred vlastitom vojnom silom – iz bolnih iskustava svjetskog rata – treba suglasnost čitavog društva, ali je Bundeswehr i u doba dok je brojao mnogo više vojnika bio prilično komotno uređen: gomila je birokracije tako da traje vječnost dok se neka odluka i ne provede. A o činjenici da i novac tako “curi” na sve strane i u krivom smjeru da i ne govorimo.

Sad se sve to osvećuje, smatra Frank Sauer s Vojnog sveučilišta u Münchenu. Rat u Ukrajini je opasno blizu i granici Njemačke, tako da joj ne trebaju tek “državni službenici u uniformi”, nego prave borbene jedinice koje bi se dokazale i u najtežoj bitki. A obzirom na novu doktrinu NATO-a, tu Njemačka više ne može priuštiti ostati po strani. 

Možemo li to?

“To je doista novo razdoblje”, kaže Sauer i ponavlja izjavu kancelara Scholza o “novom razdoblju” kad je Rusija napala Ukrajinu. “Jedinice NATO koje su do sad bile na istočnom krilu u Baltičkim zemljama su zapravo bile zamišljene tek kao žičana ograda. Ali obzirom na ruski pohod u Ukrajini se sad kaže: nije nam dovoljna tek žičana ograda. Moramo biti sposobni za obranu od prvog dana. Zato je odlučeno ovo golemo pojačanje”, objašnjava Sauer.

Vojni stručnjak buduću vojnu zadaću Njemačke vidi ne samo u pojačanju svojih jedinica na istočnom krilu, nego da postane logističko raskrižje u središtu Europe preko kojeg će se sve razvijati. To je zapravo velika promjena strategije obrane Europe s dugoročnim efektom za njemačku vojsku. “Ako se postavi pitanje: može li se to postići? Rekao bih: da, može. Ali hoćemo li postići, to ne znam jer je to golemi izazov.”