Je li ljevica u Latinskoj Americi odslužila svoje?

"Ideja da će Latinska Amerika osvojiti novu poziciju u svjetskom gospodarskom poretku i etablirati novu razvojnu strategiju je propala", tvrdi Günther Maihold, zamjenik direktora Zaklade za znanost i politiku koji trenutno predaje na Humboldtovoj katedri u Meksiku. Takozvane "progresivne" vlade nisu uspjele stvoriti novu zajedničku paradigmu, kaže on: "Na kraju su sve zemlje krenule svojim putem."

No iako se putevi pojedinih zemalja razlikuju, Maihold vidi jedan zajednički nazivnik - "sustavnu tendenciju za ustaljivanje aktualnih vlada na vlasti". Tako u Urugvaju 1. ožujka 75-godišnji bivši predsjednik Tabare Vazquez smjenjuje 75-godišnjeg predsjednika Josea Mujicu. "To je generacijski problem, uvijek se sreću iste osobe", kaže Maihold. Kontinuitet u vladama i strankama je doveo do stagnacije ljevičarske politike.

Socijalisti sami među sobom

Takozvani "progresivni" političari se upadljivo često zalažu za kadrovski kontinuitet. U Boliviji je tako šef socijalističke stranke MAS Evo Morales predsjednik od 2006. godine. Njegov ekvadorski kolega Rafael Correa je godinu dana kasnije uselio u predsjedničku palaču i trenutno vlada u trećem mandatu.

U Venezueli je Hugo Chavez još 1999. propagirao "socijalizam 21. stoljeća". Od njegove smrti 2013. godine njegov nasljednik Nicolas Maduro trudi se nastaviti njegovo političko nasljeđe. Sudjelovanje oporbenih političara je pritom nepoželjno - kako je pokazalo i nedavno uhićenje jednog od zadnjih preostalih kritičara Madura, gradonačelnika Caracasa Antonija Ledezme.

Argentinom od 2003. bez prekida vlada obitelj Kirchner. Nakon Nestora Kirchnera u predsjedničku fotelju je zasjela 2007. njegova supruga Christina Kirchner. "Nakon trećeg, odnosno četvrtog reizbora su vlade koje više nisu ni nove niti progresivne osim sa socioekonomskim problemima suočene i sa zahtjevima za više mogućnosti participacije u vlasti i više transparentnosti", kaže Dörte Wollrad, voditeljica ureda Zaklade Friedricha Eberta u Buenos Airesu. Nakon godina provedenih na vlasti ove vlade su suočene s novim izazovima, smatra ona.

Manje siromaštva, više prosvjeda

A problema nema malo. Argentina se bori s padom gospodarskog rasta, rastom nezaposlenosti i posljedicama tehničke platežne nesposobnosti do koje je došlo zbog spora s vjerovnicima argentinskih državnih dugova. Državni prihodi Venezuele kopne zbog pada cijene nafte; manjak deviza dovodi do problema u opskrbi građana. Brazil stagnira. Jedino Urugvaj, Bolivija i Ekvador bilježe stabilan gospodarski rast.

Pritom su vlade latinoameričkih zemalja još na Glavnoj skupštini UN-a u rujnu 2014. u New Yorku pohvaljene za uspješno suzbijanje siromaštva. Prema navodima Svjetske banke u toj regiji se ekstremno siromaštvo u razdoblju između 1990. i 2010. godine prepolovilo. Računa se da se oko 50 milijuna ljudi "popelo" u srednju klasu. Posebno uspješni u suzbijanju siromaštva bili su Brazil, Bolivija i Peru.

Ali već u zadnjem izvještaju o razvoju (Human Development Report 2014) Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP) je upozorio da se "ovi napreci ne bi trebali shvatiti kao po sebi razumljivi". "Moramo se zapitati jesu li ova poboljšanja sigurna ili se mogu ponovno vratiti na staro eksplozijom cijena prehrambenih namirnica, prirodnim katastrofama, ratovima i financijskim krizama", navodi se u izvještaju.

Za poznavatelja regije Günthera Maiholda ljevica u Latinskoj Americi je ipak više od političkog koncepta koji funkcionira samo u dobrim vremenima, odnosno dok gospodarstvo raste. Ima vlada koje su se i u krizi dobro držale, argumentira on, i navodi kao primjer Ekvador iako su se i njemu smanjili prihodi od nafte. "Ali propalo je regionalno etabliranje ljevičarskih koncepata", objašnjava Maihold: "Ne postoji jedna latinoamerička već samo različite nacionalne ljevice."