Je li obrazovanje dovoljno za integraciju?

Postoje pitanja koja Jee-Un Kim više ne želi čuti. "Otkud tako dobro govorite njemački? Hoćete li ovdje zauvijek ostati ili razmišljate o povratku u domovinu?" A kada ju netko tako nešto pita, 38-godišnja Korejka obično odgovara: "Mislite na povratak u Berlin-Tiergarten ili Berlin-Spandau?" A onda se nasmije. No odmah potom se uozbilji. Nije točan zaključak da je obrazovanje jamstvo za uspješnu integraciju, kaže Jee-Un Kim.

Ne voli ni komentare poput: gladni obrazovanja, superintegrirani - odnosno ono što sociolozi nazivaju socijalnom mobilnošću i što znači uspješan društveni uspon. Kao kod djece gastarbajtera iz Južne Koreje: u samo jednoj generaciji skok od radnika do akademika. Roditelji Jee-Un Kim došli su u Njemačku isto kao i oko 20.000 drugih Korejaca tijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća kao rudari ili medicinske sestre. Njihov je dolazak bio posljedica njemačko-korejskog sporazuma potpisanog u prosincu 1963.

Danas, 50 godina kasnije, prema službenim podacima u Njemačkoj živi 26.000 Korejaca. Ako se tom broj pridodaju i oni koji su uzeli njemačko državljanstvo, onda ih je najvjerojatnije oko 40.000. Međutim, riječ je o relativno maloj grupi doseljenika, koju njemačka javnost jedva da i primjećuje. Ako se o njima uopće govori, uglavnom se spominju primjeri njemačkih Korejaca druge generacije, poput Jee-Un Kim. Jer oni su primjer uspješne integracije u njemačko društvo.

Ne dijelite nas na "dobre i loše"

Ali upravo je to ono što iritira ovu "integriranu" Korejku. Problematični migranti s jedne strane, uzorno integrirani stranci s druge. Mora se prestati s tom podjelom na "dobre i loše doseljenike", kaže Jee-Un Kim. I ističe: "Razlika nije tako velika. Problemi su isti." Problemi? Na prvi pogled ovo zvuči krajnje apsurdno. Posebno ako se uzme u obzir da ova njemačka Korejka ima dvije diplome. Završila je pravo i menadžment u kulturi, a radila je kao uspješna odvjetnica dok nije krenula na doktorat.

Dobro obrazovanje njemačkih Korejaca druge generacije nije ništa neuobičajeno. Naprotiv, oko 70 posto njih ima položenu maturu, a mnogi i visoko obrazovanje. No uspijeva li integracija samo zahvaljujući obrazovanju? Naša sugovornica u to sve više sumnja.

I You Jae Lee, profesor Koreanistike na Sveučilištu Tübingen, kaže: "Diskriminacija ne nestaje kada je netko integriran u društvo." On istražuje povijest korejskih imigracija, a i sam je kao dijete doseljenika stigao u Njemačku. On objašnjava da druga generacija njemačkih Korejaca uspijeva ostvariti karijeru, ali samo do određene razine. A onda nailaze na svojevrsnu granicu preko koje ne mogu prijeći.

Dvostruko više truda i sve je u redu?

Nada njihovih roditelja utemeljena je na pravilu: dvostruko više truda u odnosu na njemačke učenike i uspjeh i prihvaćanje u njemačkom društvu su zajamčeni. Pri tome se nije smjelo zaboraviti ni podrijetlo. Preko tjedna bi bili uzorni đaci, a za vikend bi dodatno odlazili u korejsku školu. To su uspomene iz djetinjstva korejske druge generacije.

Prva generacija korejskih doseljenika bila je dobro povezana. Sastajali su se u raznim udruženjima ili u crkvi. Za one koji su došli 60-ih i 70-ih godina čežnja za domovinom bila je sasvim normalna pojava. "Mi smo Korejci, to je jasno", kažu roditelji Jee-Un Kim. Druga generacija je pak rođena i odrasla u Njemačkoj. Drugim riječima, većina njih Južnu Koreju zna samo iz roditeljskih priča ili kao turističko odredište u vrijeme odmora.

Vjera u treću generaciju

"Djeca korejskih doseljenika osjećaju se daleko više kao dio njemačkog društva kojem oni žele dati svoj doprinos", kaže You Jae Lee. Mlađi njemački Korejci donose drugačije životne odluke. Brak se sklapa i s osoba druge nacionalnosti i rase. Prijatelji dolaze iz najrazličitijih krugova. U međuvremenu su nastala i udruženja koja spajaju više kultura. Jedno od njih je i "Korejsko-azijatsko-njemački pogled na svijet", koje organizira razne događaje, uključujući i filmski festival.

Uklanjanju društvenih prepreka i predrasuda te upoznavanju korejske kulture doprinose i mali poslovni projekti druge generacije njemačkih Korejaca. Na potezu od Berlina do Frankfurta danas ima više korejskih restorana koji su vrlo popularni u Njemačkoj. A tu su i južnokorejski koncerni poput Samsunga, LG i Hyunadija, koji u Njemačkoj imaju svoja predstavništva.

Za junake ove priče to nije dovoljno. Oni se nadaju da se treća generacija neće morati suočavati s vječitim pitanjem: "Jesi li Korejac ili Nijemac?" Uzdaju se u treću generaciju korejskih doseljenika i da će za unučad korejskih rudara i bolničarki kulturna raznolikost biti potpuno normalna pojava.