Jeftino, jeftinije, "Made in Ethiopia"
16. svibnja 2019
Već su prošla vremena kad smo na našoj novoj odjeći koju smo negdje povoljno kupili, mogli naći oznaku "Made in China". I Kina je postala previše skupa. Tekstilne tvrtke razvikanih imena čije "krpice" mi plaćamo stotine eura, neprestance traže mjesto gdje mogu proizvoditi još jeftinije - i sebi osigurati još veću zaradu. Vijetnam, Bangladeš... Sad se došlo do Etiopije - i čini se da rad doista ne može biti još jeftiniji.
S druge strane, ta afrička zemlja ima velikih planova da bude glavni proizvođač odjeće na svijetu. Tamošnja vlada nudi stranim investitorima mjesto u preko trideset industrijskih centara diljem zemlje koji bi trebali postojati do godine 2025. Oni će osigurati 35.000 radnih mjesta, a u državnu blagajnu bi trebalo stizati oko 30 milijardi eura izvozom odjeće "Made in Ethiopia".
Temesgen Tilahun je službenik državne Ethiopian Investment Commision i ne može dovoljno nahvaliti mogućnosti koje njegova zemlja nudi stranim investitorima: "Radna snaga koje imamo mi u Etiopiji s preko 110 milijuna stanovnika ima važnu ulogu. 60-70% ljudi je ovdje veoma mlado, u najboljoj dobi za rad i povrh toga ih se može dobro uvježbati. Moramo koristiti taj potencijal kako bismo Etiopiju pretvorili u središte produkcije. I naravno da ne tražimo visoke plaće. To je važan faktor za investitore koji razmišljaju da ulože novac u Etiopiju."
Dobit tvrtki uvijek mora biti još veća
Koliko - to se državni službenik afričke zemlje niti ne usuđuje reći novinaru DW-a. Ali prema ispitivanjima instituta Sveučilišta New York, radnica ili radnik za šivaćim strojem u Etiopiji dobiva često tek oko 23 eura. Mjesečno! Čak u Bangladešu je to tri puta više, u Kini već deset puta. Praktično ne postoji država koja u tekstilnom sektoru ima niže plaće.
To nije sve što Etiopija nudi investitorima: tu su i porezne olakšice, dobar položaj... I mnoge tvrtke dolaze, niču nove proizvodne hale. I skupi i jeftini brendovi: Tommy Hilfiger, Calvin Klein, Levi's, H&M, Calzedonia, Primark, ali i discounteri kao što su Aldi, Lidl ili Tschibo.
Za vladu Etiopije je Hawassa Industrial Park na jugu zemlje ogledni model kamo vode strane goste. Tako bi trebala izgledati budućnost tekstilne industrije: sigurni uvjeti rada, moderni pogoni i zaštita okoliša. Tamo već radi oko 23.000 radnika, među njima je i radnica koja želi da je zovemo Desta.
Pred kraj mjeseca se gladuje
Njezina priča zvuči drugačije. Doduše, procjena američkog sveučilišta nije točna: ona prima "čak" 900 birra - oko 27 eura mjesečno. Ako ima ranu smjenu, dan joj počinje u četiri sata ujutro, šest dana u tjednu. Osim plaće prima jedan objed i osiguran joj je prijevoz do tvornice.
"Među radnicima se mnogo priča o plaći. To nipošto nije dovoljno što dobijemo. Nije u nikakvom odnosu prema poslu koji napravim. Stojim osam sati na mjestu i šijem - i to puno šijem. Na dan uspijem sašiti 600 majica. Dakle, to je jako puno posla za jako malo novca. To nije pošteno."
Toliko niske plaće uzrokuju i da mnogo radnika ostane samo kratko u tim novim industrijskim parkovima. Čak i direktori priznaju kako je fluktuacija oko 50% godišnje, američko sveučilište procjenjuje kako praktično nitko tamo ne ostane duže od jedne godine - fluktuacija je gotovo 100%. Uvijek iznova dolazi do štrajkova i Desta dobro zna zašto krije svoje pravo ime: policija takve pobune guši svim sredstvima.
Koliko će ona dugo ostati - ne zna. Živi u najvećoj bijedi, u iznajmljenoj sobici u kolibi od blata izvan Hawassa: "Živimo u troje i pokušavamo podijeliti sve troškove. Dakle stanarinu, ali i izdatke za hranu i sve ostalo tako da zajedno kuhamo. Ne možete živjeti još jeftinije, a ipak novac ne dostaje za čitav mjesec. Preživjeti od novca koji se zaradi u tvornici je stvarno veoma teško. Nadamo se da će jednom biti više."
Ali zasad ništa ne ukazuje da bi se to moglo promijeniti. Vlada Etiopije ne želi čak niti uvesti nekakvu minimalnu nadnicu. Ništa ne treba uplašiti strane investitore - i goleme planove te zemlje da postane tekstilna velesila preko leđa Deste i takvih kao što je ona.