Joachim Gauck tek rijedak primjer

Što je zajedničko američkom predsjedniku Baracku Obami i njemačkoj kancelarki Angeli Merkel? Oboje pripadaju manjinama u društvu u kojem žive. Obama je prvi predsjednik svoje zemlje u kojoj većinski žive ljudi bijele kože, dok je njegova crne boje. Merkel, najmoćnija žena Europe, prva je istočnonjemačka šefica vlade zemlje u kojoj većinu u političkom životu čine zapadni Nijemci.

No, isto onako kako se položaj i odnos između bijelaca i crnaca u SAD-u od 2008. godine - otkako je Obama na vlasti - nisu promijenili, tako se ni u Njemačkoj odnosi, kada je u pitanju izjednačavanje stanovnika bivšeg DDR-a s ostatkom zemlje, nisu ni najmanje promijenili od 2005. godine - kada je Angela Merkel postala kancelarka. Činjenica da je i novi njemački predsjednik Joachim Gauck također državljanin bivše komunističke države tu, po svemu sudeći, također neće promijeniti gotovo ništa. Dvoje istočnih Nijemaca nalaze se doduše na najistaknutijim političkim položajima, no to očigledno ne oslikava životnu stvarnost u kojoj se istočni Nijemci još uvijek osjećaju kao građani drugog reda.

Razlike u primanjima i zaposlenosti

Dva desetljeća nakon ujedinjenja zemlje, razlike između istoka i zapada su u Njemačkoj još uvijek enormne. Primjerice, nezaposlenost na istoku iznosi oko 12 posto, dok je na zapadu ona gotovo upola manja (6,9 posto). Razlike postoje i u iznosu mjesečnih dohodaka; oni na istoku dobivaju u prosjeku tek negdje oko 85 posto od onoga koliko za isti posao dobivaju oni na zapadu. Nezadovoljstvo situacijom isto tako dobro oslikavaju i ankete provedene među takozvanim malim ljudima; čak dvije trećine istočnih Nijemaca se žale na nedostatak socijalne jednakosti i pravednosti, dok se čak njih 42 posto i 20 godina nakon ujedinjenja još uvijek osjećaju kao građani drugog reda. Iznenađujuće je i to da su ovi podaci skupljani i tijekom ranih 90-tih godina, no da se oni ni najmanje nisu promijenili otkako je na vlasti Angela Merkel. Samim time, iako to mnogi priželjkuju, najvjerojatnije se po ovom pitanju neće promijeniti ništa niti ulaskom Joachima Gaucka u Bellevue, predsjedničku palaču u Berlinu.

U čemu je problem?

Odgovor na ovo pitanje nije nimalo jednostavan. Jedan od razloga leži u tome da ni Merkel, a niti Gauck nisu takoreći uobičajenim putem došli do položaja na kojima se danas nalaze, već to velikim dijelom mogu zahvaliti određenim političkim okolnostima.

Dugogodišnji voditelj Ureda za tajnu dokumentaciju DDR-ove tajne službe Joachim Gauck uvelike je profitirao od prijevremenog odlaska svog prethodnika Christiana Wulffa s kojim se 2010. godine nalazio u izbornoj utrci za mjesto predsjednika. Iako su ankete jasno pokazale da bi u slučaju direktnog izbora građana Gauck pobjedio, njemačka Skupština svoj glas je dala Wulffu. Iako čak ni sama Merkel u početku nije bila za ponovnu kandidaturu svog nekadašnjeg zemljaka, na kraju je morala pristati na prijedlog svog koalicijskog partnera koji je kandidirao Gaucka.

Što se same Angele Merkel tiče, ona je pak direktno profitirala od svog nekadašnjeg "učitelja“ Helmuta Kohla i afere u kojoj se on našao. Njezin uspon od ministrice za obitelj, preko ministrice za okoliš pa sve do mjesta predsjednice stranke demokršćana (CDU), Merkel osim svom neupitnom i velikom političkom talentu, ipak u najvećoj mjeri može zahvaliti upravo bivšem njemačkom kancelaru Kohlu. A u trenutku kada se on zbog afere oko financijskih donacija svoje stranke morao povući iz političkog života (njegov eventualni nasljednik Wolfgang Schäuble bio je također na neki način umješan u cijelu aferu), bilo je sasvim logično da će na čelo stranke, a ubrzo i države, stati ni manje ni više nego bivša "Kohlova djevojčica“ Angela Merkel.

Drugim riječima, da je Gauck izabran direktno, od cijelog njemačkog naroda, te da je Merkel na položaj došla isključivo zahvaljujući svojim sposobnostima, a ne toliko okolnostima, vjerojatno bi samopouzdanje istočnih Nijemaca danas bilo daleko veće nego što jest.

Na čelu medijskih kuća - samo zapadni Nijemci

Osim toga, isto tako je tako i bolna činjenica da niti jedan od 14 ministara i ministrica u Merkeličinom kabinetu ne dolazi s istoka zemlje. A situacija je vrlo slična i na drugim područjima; primjerice u gospodarstvu i u medijima. Na čelu 30 najvećih njemačkih poduzeća nema tako niti jednog istočnog Nijemca ili Njemice, dok je Karola Wille, intendantica MDR-a (Mitteldeutscher Rundfunk) prva i do sada jedina osoba rođena u bivšem DDR-u na čelu jedne javne medijske kuće. Čak su i glavni i odgovorni urednici nadregionalnih novina svi redom zapadni Nijemci.

Svi ovi podaci jasno govore da su i Merkel i Gauck u svakom slučaju izuzeci, jer bez obzira gdje da ih se pokuša naći, čak i danas, 22 godine nakon ujedinjenja, istočni Nijemci na vodećim pozicijama ili u političkoj eliti zemlje, gotovo kao da i ne postoje.

Autor: Marcel Fürstenau/Željka Telišman

Odg.ur.: Dunja Dragojević